BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Kulturni horizont - ECPv6.15.20//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Kulturni horizont
X-ORIGINAL-URL:https://kulturnihorizont.com
X-WR-CALDESC:Događaji za Kulturni horizont
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:Europe/Zagreb
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20290325T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20291028T010000
END:STANDARD
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20300331T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20301027T010000
END:STANDARD
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20310330T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20311026T010000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20300124
DTEND;VALUE=DATE:20300125
DTSTAMP:20260420T180944
CREATED:20250124T190931Z
LAST-MODIFIED:20250124T201151Z
UID:10000064-1895443200-1895529599@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Obljetnica utemeljenja KUD "Rudine" Vidoši
DESCRIPTION:Ideja\, da se formira kulturno umjetničko društvo o župi Vidoši\, stara je nekoliko godina\, da bi se ozbiljnije počelo razmišljati pred Božić 2009. godine\, točnije polovica XII. Mjeseca 2009. godine.\nPrvi sastanak (inicijativa) održan je polovicom prvog mjeseca 2010. godine\, u prostorijama župne kuće u Vidošima\, na kojoj je nazočilo oko 50-ak župljana\, župnik fra Pere Kuliš i župni vikar fra Božidar Blažević.\nNa tom sastanku izabran je Inicijativni odbor (Stipe Bandov\, Josip Perković\, Magdalena Čečura\, Zoran Čečura\, Tatjana Sučić i Anđelka Mandić) koji su imali zadatak obaviti sve pripremne radnje oko formiranja KUD-a\, tj pripremiti Izbornu Skupštinu.\n\n\nIzborna Skupština je zakazana za 24.siječanj 2010. godine\, na kojoj bilo 120 osoba članova skupštine. Donošenjem Odluke o formiranju kulturno umjetničkog društva «Rudine» župa Vidoši\, i svih potrebitih akata i upravnih tijela\, započelo se prvim koracima\, a to je registracija društva i sve potrebite dokumentacije za nesmetan rad i funkcioniranje društva.\nIzbornoj Skupštini nazočili su fra Božidar Blažević i predsjednici te predstavnici kulturno umjetničkih društava iz Livna\, HKUD Dinara\, KUD Podinarije i KUD Kamešnica\, koji su zaželjeli uspješan i dug rad Društva.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/obljetnica-utemeljenja-kud-rudine-vidosi/2030-01-24/
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/461937193_3906857786262185_3694788633243909376_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20300128
DTEND;VALUE=DATE:20300129
DTSTAMP:20260420T180945
CREATED:20250128T201056Z
LAST-MODIFIED:20250128T201056Z
UID:10000070-1895788800-1895875199@kulturnihorizont.com
SUMMARY:fra Pavao Posilović (1597. - 28. 1. 1657.)
DESCRIPTION:Pavao Posilović (Glamoč\, oko 1597. – Rama\, 28. 1. 1657.)\, je bio hrvatski franjevac\, književnik i biskup iz Bosne i Hercegovine.  \nPavao Posilović rođen je krajem 16. stoljeća u Glamoču\, Tropolje. Franjevačkom redu je pristupio u Visovcu te odlazi na studije u Italiju. Nakon diplomiranja iz filozofije i teologije vraća se u franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu. Dana 16. lipnja 1642. imenovan je za skradinskog biskupa te 7. rujna iste godine i zaređen. Glavni posvetitelj je tada bio talijanski kardinal Giovanni Battista Maria Pallotta\, a suposvetitelji Alfonso Gonzaga i Patrizio Donati. Nakon toga je bio upravitelj upražnjenih biskupija u ugarskom dijelu pod turskom vlašću. Dana 25. listopada 1655. imenovan je za duvanjskog biskupa. Kao apostolski vikar boravio je u Slavoniji. \nPavao je napisao dvije knjige bosančicom: \n\nCvijet od kriposti duhovni i tilesnije prikoristan svakomu virnomu krstjaninu koji ga šti često (Venecija\, 1647.)\nNaslađenje duhovno\, koji želi dobro živiti\, potom toga dobro umriti (Venecija\, 1639.; 1682.).\n\n 
URL:https://kulturnihorizont.com/event/fra-pavao-posilovic-1597-28-1-1657/2030-01-28/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/Nasledenje_duhovno-378_large.jpeg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20300216
DTEND;VALUE=DATE:20300217
DTSTAMP:20260420T180945
CREATED:20250216T192029Z
LAST-MODIFIED:20250216T192125Z
UID:10000083-1897430400-1897516799@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Augustin Miletić (16. 2. 1763. - 18. 7. 1831.)
DESCRIPTION:Fra Augustin Miletić rođen je u Fojnici 16. veljače 1763. Osnovno obrazovanje stekao je u fojničkom samostanu kod fra Ive Skočibušića. Franjevački habit obukao je 1779.\, da bi nakon godine novicijata pohađao gimnaziju u Grazu. Studij filozofije i teologije nastavio je u Italiji. Položivši ispite za profesora\, postao je predavačem na teološkim učilištima u Bresciji i Padovi.Nakon što je 1802. apostolski vikar fra Grgo Ilijić Varešanin zatražio sebi pomoćnika i nasljednika\, Sveta Stolica odabrala je fra Augustina Miletića. Za biskupa je zaređen 12. lipnja iste godine u samostanskoj crkvi sv. Franje u Padovi. Svoju službu u Bosni preuzima sredinom 1804. godine. Rezidencija mu je bila u fojničkom samostanu.Nakon što je 1813. biskup Ilijić umro\, u potpunosti ga na mjestu apostolskog vikara nasljeđuje fra Augustin Miletić. Nesređene političke prilike i kuga nisu spriječile Miletića da se istakne kao vrlo revan biskup. Gotovo svake treće godine obilazio je župe u Vikarijatu poučavajući svećenike i vjernike te dijeleći sakramente\, osobito potvrdu. Nakon svake vizitacije slao bi u Rim izvještaj Kongregaciji za širenje vjere. Uputio je više od dvadeset pastoralnih poslanica puku i svećenstvu\, a veoma je zaslužan i za unapređenje školstva\, ne samo u samostanima nego i izvan njih.Uz niz pastirskih poslanica fra Augustin je napisao i tri katehetska djela među kojima je najvažnije “Istomacegne stvari potribitii nauka karstjanskoga”. Na jednostavan način u obliku pitanja i odgovora on puku tumači osnove kršćanske vjere i morala.Miletić je posebno poticao puk da štuje Presveto Srce Isusovo i Blaženu Djevicu Mariju. Naučio ih je mnoge molitve od kojih je dosta i danas u pučkoj uporabi. Utvrdio je pučke pobožnosti puta križa\, blagoslova polja\, a na poseban način oblikovao je pobožnost blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom mladom nedjeljom. Smatra se da je napisao pjesme “Na planinu Kalvarije” i “Ponizno se teb’ klanjamo” te molitvu “Skrušenim srcem”. Sa sigurnošću se može reći da u oblikovanju tradicionalne pobožnosti bosanskog puka koju danas vidimo biskup Miletić ima velike zasluge.Svako jutro\, pretječući zoru\, odlazio je prvi u crkvu i žarko molio. Često bi znao za vrijeme pučkih misa boraviti među pukom kako bi im pokazao kako treba pobožno sudjelovati na svetoj misi. Ispovijedao se svake subote i uoči svetkovina. Post je smatrao vrlo bitnim za redovničku stegu tako da ga je vrlo često prakticirao\, a dosta puta živio bi samo o kruhu i vodi.Umro je na pastoralnom pohodu župi Vidoši 18. srpnja 1831. Pokopan je na groblju u Rapovinama kraj Livna. Zahvalan puk nakon njegove smrti hodočastio je na njegov grob moleći mu se i čineći zavjete te zazivajući njegov zagovor\, a fra Lovro Karaula\, njegov tajnik o njemu kaže: “Prija će gavran obilit\, nego će Miletićevo ime u našem narodu umrit”. Posmrtni ostaci preneseni su 1881. godine u samostansku crkvu na Goricu kraj Livna\, gdje se i danas nalaze na ulazu\, pod koromFra Augustin Miletić\, kojega je puk smatrao svetim\, danas je nažalost gotovo zaboravljen. \nFranjevačka prisutnost u Bosni
URL:https://kulturnihorizont.com/event/augustin-miletic-16-2-1763-18-7-1831/2030-02-16/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/02/462505898_2848907671944334_3036798237474931623_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20300225
DTEND;VALUE=DATE:20300226
DTSTAMP:20260420T180945
CREATED:20250225T200228Z
LAST-MODIFIED:20250225T200228Z
UID:10000109-1898208000-1898294399@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Gabrijel Jurkić (24. 3. 1886. - 25. 2. 1974.)
DESCRIPTION:Gabrijel Jurkić\, rođen je u Livnu\, 24. ožujka 1886. godine od oca Ante i majke Luce. Osnovnu školu završava u rodnom gradu i upisuje Trgovačku školu\, a zatim 1902. u Srednju tehničku školu u Sarajevu\, koju uskoro napušta da bi se posvetio slikarstvu. 1908/09. 1908/09. upisuje se na bečku likovnu akademiju\, gdje je odmah prebačen na četvrto godište općeg slikarskog odjela u klasu Aloisa Deluge. 1909/11. pohađa specijalku Kazimira Pochwalskog i izučava segment “Studij umjetnosti bosanske historije”. \nNakon bečkih studija vraća se u Sarajevo\, priprema prve samostalne izložbe (1911)\, u Sarajevu (Društveni dom) i Zagrebu (Umjetnički paviljon). Nakon gotovo pola stoljeća provedena u Sarajevu vraća se u Livno\, u skromni atelje franjevačkog samostana na Gorici\, gdje živi sa suprugom Štefom. Umro je 25. veljače 1974. godine i sahranjen je na groblju sv. Mihovila na Gorici – Livno\, \nO DJELU GABRIJELA JURKIĆA: \nOd početka Jurkićevo djelo je u kontinuitetu prožeto blagošću i poetičnošću njegove prirode\, iako ga najprije prikazuju kao “jednog od najvećih i najosebujnijih ličnosti čitavog perioda” (1911-21.)\, a zatim ga potiskuju na marginu kao “skromnog slikara svog kraja\, arhajske jednostavnosti gledanja”. Činjenica je da je Jurkić svojim djelom i osobnošću uvijek bio u suprotnosti sa strastvenošću i borbenošću avangarde. Slučajnost ili sudbina odredila je njegovo slikarsko školovanje u akademskom Beču. \nNjegovo prvo slikarsko razdoblje nakon studija ispunjeno je romantičarskim raspoloženjem\, inspiriran je krajolicima (Kod ovaca\, Marina I)\, a karakterizira ga i niz izvrsnih portreta gdje uspijeva duboko proniknuti u biće sebi dragih i bliskih ljudi i tako ih približiti i samom promatraču (Moja majka\, Fra Eugen). \nOd dvadesetih godina Jurkić se oslobađa akademskog usmjerenja\, postaje impresionistički slobodan\, koristi se poentilističkom tehnikom slikanja\, uvodi više svjetla na platno (kao da ga je oslobodio iz pukotine\, jer ono je od početka prisutno). Slika efekte svjetla i bijele boje (Impresija\, Snježna idila)\, otvarajući širok spektar boja (Dvije sestre u suncu). Kako je sam rekao dotaknuo je svijet koji nema granica. \nU svojoj možemo reći trećoj slikarskoj fazi\, Gabrijel slika bosanske krajolike\, uspijevajući dočarati atmosferu određenog trenutka\, na bezvremenski način. Religioznost u njegovom djelu odražava se upravo kroz slikanje prirode\, a ne kroz religijske motive. Njemu se priroda otvorila\, tražio je ljepotu\, dakle istinu i u tome je uspio. \nUtočište i mir nalazi u ateljeu franjevačkog samostana na Gorici. Tu umire i svoje slike oporučno ostavlja samostanu\, a time i samom gradu Livnu. Godine 1995\, u prostoriji FMGG-a otvorena je galerija sa stalnim postavom slika Gabrijela Jurkića\, prema odabiru Ivice Šiška\, akademskog slikara i profesora na ALU u Zagrebu\, uz podršku ministarstva za kulturu Republike Hrvatske. \nOsim stalnog postava slika Gabrijela Jurkića\, u prostorijama samostana izložene su uz Gabrijelove i slike starih majstora\, kao i suvremenih umjetnika (Fra A. Kaić\, I. Šeremet\, Lj. Lah\, I. Šiško\,…). \nNapomena: Jurkićeve crteže pogledati u Kalendaru sv. Ante\, Franjevačka provincija Bosna Srebrene\, godina I.-XX.\, Sarajevo 1926.-1945. i u Katoličkom svijetu 1932-1941.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/gabrijel-jurkic-24-3-1886-25-2-1974/2030-02-25/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/02/gabrijel-jurkic-1.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20300225
DTEND;VALUE=DATE:20300226
DTSTAMP:20260420T180945
CREATED:20250225T201505Z
LAST-MODIFIED:20250225T201505Z
UID:10000115-1898208000-1898294399@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Mato Kaić (8. 10. 1885. - 25. 2. 1967.)
DESCRIPTION:Mato Kaić rođen je 8. listopada 1885. godine u uglednoj obitelji livanjskoga trgovca Ante Kaića. U rodnome Livnu stekao je osnovnu naobrazbu\, potom školovanje nastavlja u Nadbiskupskoj velikoj gimnaziji u Travniku (1896./1899). Nakon treće godine vraća se u Livno gdje uspješno završava četvrti razred Trgovačke škole šk. god. 1900./1901. \nFotografsku kameru nabavio je najkasnije 1902. godine u Beču i u ranoj mladosti se počinje baviti fotografijom. Najstarija sačuvana fotografija Kaićeva opusa datirana je upravo 1902. i čuva se u Arhivu Franjevačkoga samostana na Gorici. Od tada pa do očeve smrti 1913. nesputan obvezama i zanesen umjetnošću često putuje\, objektivom istražuje i snima dotad neviđene krajolike\, znalački ih bilježi kamerom i otima od zaborava. Upravo u tom razdoblju nastaju prekrasni\, sad već zaboravljeni prizori iz okolice Rijeke Dubrovačke (Sustjepana\, gradske luke …)\, Splite i splitske gradske luke\, Bačvica\, Peristila\, prizori s piljaricama na splitskom Voćnom trgu te Sinjske alke. K tomu treba dodati i mnoštvo urbanih i ruralnih livanjskih motiva i brojne portrete i autoportrete.\nNakon nagle očeve smrti krajem 1913. Kaić preuzima dio obiteljskih obveza i usmjerava interese na gospodarenje pilanom koju je unaprijedio suvremenom turbinom. Ni tada fotografiju ne zanemaruje\, naprotiv tada nastaju prekrasne fotografije Kupreškog i Livanjskog polja\, Malovana\, Rilića i usputnih krajobraza. Desetak godina kasnije\, kupovinom imanja uz rijeku Žabljak kraj Livna\, započinje treća Kaićeva životna faza. Na imanju se bavi voćarstvom i povrtlarstvom koristeći pritom suvremene tehnike navodnjavanja poznate u susjednim razvijenim zemljama onodobne Europe. Kaićeva postignuća u voćarstvu i povrtlarstvu polovinom tridesetih godina XX. st. bilježe splitski dnevnici kao što je Jadranski dnevnik (1934.\, 1935.)\, a Hrvatski glasnik\, 1940. zabilježio je da Kaić posjeduje lijep voćnjak do 600 voćaka. Neke od Kaićevih fotografija ovjekovječile su trenutke nastale na njegovu imanju kao npr. Berba graha na Matinu podu. Uz iznimnu folklornu i dokumentarističku vrijednost ovaj svjetlopis je s druge strane svojevrstan pečat Kaićeva fotografskog stvaralaštva. Prema riječima Kaićeve kćeri Vojislave to je posljednja fotografija koju je njezin otac snimio 1938. na svojem imanju u Žabljaku. Kaić je umro 25. veljače 1967. godine u 82. godini života. Pokopan je na groblju sv. Petra u Rapovinama kod Livna.\nAko je suditi prema baštinjenim fotografijama\, možemo reći da je\, poglavito u mlađim danima\, često putovao\, susretao mnoge ljude\, a s nekima je iz toga vremena ostao vezan trajnim prijateljstvom. Osobito je njegovao prijateljstvo s Gabrielom Jurkićem s kojim su ga vezali rodni grad\, rano djetinjstvo\, školske klupe i ljubav prema umjetnosti. \nKaićevu bogatu ostavštinu od 327 negativa\, pozitiva i djapozitiva na staklu darovala je 2007. Franjevačkome muzeju i galeriji Gorica – Livno njegova kći Vojislava Voja. Od tog broja 33 dijapozitiva su u boji. Ranijih godina Voja je svojem rođaku Ivi Kaiću darovala 50 očevih staklenih ploča\, koji je za potrebe izložbe ustupio digitalne zapise svih ploča i ostavio ih u trajno vlasništvo FMGG – Livno. Osim staklenih ploča u muzeju se čuva i Kaićeva kamera\, fotografska oprema i dio stručne literature. Sudeći prema sačuvanoj opremi i priboru te kompletima periodike o umijeću fotografiranja educirao se na izvorima.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/mato-kaic-8-10-1885-25-2-1967/2030-02-25/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/02/mato-kajic1905.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20300320
DTEND;VALUE=DATE:20300321
DTSTAMP:20260420T180945
CREATED:20250320T220209Z
LAST-MODIFIED:20250320T220209Z
UID:10000130-1900195200-1900281599@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Vladimir Džanko (20. 3. 1932. - 29. 8. 2018.)
DESCRIPTION:Vladimir Džanko\, slikar (Mladeškovci kraj Glamoča\, 20. III. 1932). Malu maturu položio u Livnu 1948\, Državnu školu za slikarstvo i umjetne zanate završio u Sarajevu 1953 (B. Subotić). Neko vrijeme radio kao scenograf u Narodnom pozorištu u Banjoj Luci te predavao u gimnaziji u Tuzli. Diplomirao na Akademiji primenjene umetnosti u Beogradu 1962 (V. Grdan – slikarstvo\, M. Zlamalik – plakat\, I. Tabaković – keramika). God. 1963. dolazi u Osijek\, gdje je do 1967. scenograf u HNK\, potom likovni pedagog\, od 1978. voditelj kolegija za predškolski odgoj na Pedagoškom fakultetu i od 1992. ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti. — Najčešće slika uljem\, akvarelom i pastelom\, radi crteže olovkom i perom. U početnoj je fazi pod znatnim utjecajem akademije\, s izraženom linearnošću u oblikovanju slike. U Osijeku i u slavonskom podneblju taj utjecaj pomalo slabi. Iako rodom iz kamenita kraja\, Dž. se suživljuje s nizinskim krajolikom te slika slavonski pejzaž (šume\, polja\, vode) na intimistički način\, u lakoj rasvjeti na dalekim horizontima ili u oblačju. Prikazuje i kuće\, osobito seljačka dvorišta. Kompoziciju gradi tonovima boje (pretežito tamnozelene\, smeđe i sive)\, a potez mu je kista često brz\, leteći\, što slikama daje osobnu notu i draž trepetljivosti. Nasuprot idiličnu plenerizmu ranijih pejzaža\, njegove ratne vedute Osijeka (akvareli iz 1991) imaju obilježja ekspresivnoga kolorizma: ratna je kataklizma predočena u srazu snažno crvenih i plavih tonova i difuznoj strukturi motiva. Bavi se i ilustriranjem književnih djela. Samostalno je izlagao u Osijeku (1963–64\, 1966–67\, 1969\, 1976–77\, 1980\, 1982\, 1986\, 1988\, 1991)\, Našicama (1969)\, Vinkovcima (1975)\, Göteborgu (1977\, s I. Hermanom)\, Dubrovniku (1984)\, Đakovu (1987) i Nersingenu u Njemačkoj (1989). Sudjelovao na izložbama podružnice ULUH-a (HDLU-a) za Slavoniju (od 1966)\, na Bijenalu Slavonaca (od 1967)\, izložbama baranjske (od 1975) i iločke likovne kolonije (od 1977)\, izložbama Slavonski pejzaž XIX. i XX. stoljeća (Osijek 1976)\, Suvremeni osječki slikari i kipari (Osijek i Brantford u Kanadi 1977)\, Osječki ratni atelijer (Köln 1992) i dr. — God. 1970. dobio je Nagradu grada Osijeka za slikarstvo. \nVladimir Džanko\, Motiv iz Karlovca\, ulje na platnu\, 2005.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/vladimir-dzanko-20-3-1932-29-8-2018/2030-03-20/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/03/dzanko1.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR