BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Kulturni horizont - ECPv6.15.20//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Kulturni horizont
X-ORIGINAL-URL:https://kulturnihorizont.com
X-WR-CALDESC:Događaji za Kulturni horizont
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:Europe/Zagreb
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20230326T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20231029T010000
END:STANDARD
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20240331T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20241027T010000
END:STANDARD
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20250330T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20251026T010000
END:STANDARD
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20260329T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20261025T010000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20250217
DTEND;VALUE=DATE:20250218
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250216T195419Z
LAST-MODIFIED:20250216T195535Z
UID:10000084-1739750400-1739836799@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Silvije Strahimir Kranjčević (17. 2. 1865. - 29. 10. 1908.)
DESCRIPTION:Silvije Strahimir Kranjčević\, hrvatski pjesnik (Senj\, 17. II. 1865 – Sarajevo\, 29. X. 1908). Zbog buntovna vladanja nije maturirao u senjskoj gimnaziji pa je potkraj 1883. dva mjeseca pohađao senjsko sjemenište\, a zatim još šest mjeseci rimski Collegium Germanicum-Hungaricum. Zahvaljujući intervenciji i stipendiji biskupa J. J. Strossmayera\, koji mu je pomogao i pri upisu na učiteljski tečaj\, riješio se neželjena svećeničkoga poziva. Nakon povratka iz Rima neko je vrijeme boravio u Zagrebu\, gdje se družio s književnicima pravaške političke orijentacije i pripremao svoju prvu zbirku Bugarkinje (1885). Budući da nije dobio učiteljsko mjesto u Senju\, 1886. otišao je službovati u Bosnu. Radio je u školama u Mostaru\, Livnu\, Bijeljini i Sarajevu. U Sarajevo\, gdje je proveo ostatak života\, stigao je 1893. na poticaj K. Hörmanna\, austrougarskog povjerenika za kulturu. Hörmann je pokrenuo književni časopis Nada\, koji je trebao biti režimskim listom na području BiH\, ali je pravi urednik bio Kranjčević\, koji je\, u devet godina koliko je Nada izlazila (1895–1903)\, stvorio najutjecajniji i\, po općem uvjerenju\, najbolji južnoslavenski književni časopis na prijelazu stoljeća. Bez nacionalne i poetičke isključivosti Kranjčević je pozivao ne samo bosanske nego i vodeće hrvatske i srpske književnike (i »mlade«\, pristaše moderne\, i »stare«\, koji su zagovarali »narodni duh« u književnosti)\, a zahvaljujući već stečenu autoritetu u tome je uglavnom i uspijevao. U Nadi je Kranjčević objavio i većinu svojih književnokritičkih napisa. Pošto se Nada ugasila\, Kranjčević je 1904. bio postavljen za ravnatelja trgovačke škole. God. 1898. objavljene su mu Izabrane pjesme\, koje su ga promovirale u vodećega hrvatskoga pjesnika. Treća zbirka Trzaji objavljena je 1902.\, a posmrtno je 1908. objavljeno i divot-izdanje Pjesama\, koje Kranjčević nije dospio prirediti. \nKritika je nepodijeljena u ocjeni da je njegov prozni opus (kratke priče Prvi honorar\, Žena\, Tko će osloboditi narod…?\, Priča iz pradavnih dana…) i nekoliko dramskih fragmenata slabije vrijednosti i potpuno zasjenjen pjesničkim ostvarenjima. Donekle se izdvaja oratorij Prvi grijeh (1893)\, objavljen kao dodatak Izabranim pjesmama\, s alegorijskim prikazom početaka ljudskoga roda\, u kojem prevladava izrazito romantizirani lik Lucifera\, skeptika i pobunjenika protiv kanoniziranih vrijednosti. Preveo je i neke Goetheove\, Heineove i Byronove pjesme te ulomak iz Shakespeareove drame Julije Cezar. \nKranjčević se kao mladi pjesnik formirao pod pretežitim utjecajem A. Šenoe i A. Harambašića u duhu dotadašnjega domoljubnoga pjesništva s obvezatnom didaktičnom funkcijom i izrazito patetičnim stilom. Poput prethodnika veličao je nacionalnu prošlost\, ali je uveo i jasnije socijalne motive (Radniku\, Plaća pravde\, Iseljenik). Nekoliko značajki pjesama iz Bugarkinja zadržao je i u potonjim zbirkama. Već od početka suvereno se služio velikim brojem oblika akcenatsko-silabičke versifikacije koja se 1870-ih ustalila u hrvatskom pjesništvu. Služio se i suvremenim (akcenatskim) prilagodbama klasičnih strofa (Radniku\, Gospodskomu Kastoru\, Ouvertura). Iz devetnaestostoljetnoga hrvatskog pjesništva\, ali i od predromantičkoga i romantičkog europskog pjesništva\, Kranjčević je naslijedio genijsku i bardsku estetiku pa lirski glas u njegovim pjesmama nastupa kao prorok koji govori u ime kolektiviteta ozbiljnim ili patetičnim tonom i preuzima njegovu patnju ili nudi viziju spasa. Budući da je redovito govorio o velikim temama\, takve su i proporcije njegovih tekstova pa su duljina stiha i opseg pjesme u skladu s dimenzijama prikazana svijeta ili titanizmom njegovih lirskih protagonista. Nakon Bugarkinja Kranjčevićevo se pjesništvo pomiče od nacionalnih problema i ideala prema univerzalnim ljudskim pitanjima (Prolaznost\, Smrti\, Misao svijeta) ili se bavi ljudskom intimom i prostorima imaginacije (Iza spuštenijeh trepavica\, Lucida intervalla\, Mramorna Venus). Ujedno u njegovu liriku sve više prodiru figure i simboli iz kršćanskog mita\, ali im Kranjčević bitno mijenja značenje s obzirom na biblijski tekst (Mojsije\, Resurrectio\, Zadnji Adam). Snažna mitska uporišta imaju ulogu kontrasta te dodatno ističu mračnu sliku suvremenosti kao izdaju i parodiju ideala ranoga kršćanstva. Nasuprot iracionalizmu vjere Kranjčević slavi ljudsku pamet i slobodnu misao (Excelsior\, Mir Vam!). Zbog svojih libertinskih nazora i skepse prema kršćanskim dogmama bio je metom stalnih napadaja katoličke kritike. \nIako je kao urednik Nade objavljivao pjesnike moderne\, od kojih je neke cijenio\, na Kranjčevića nisu bitno utjecala nova književna strujanja\, niti se njegovo pjesništvo iz Trzaja i posmrtno izdanih Pjesama značajno promijenilo s obzirom na fazu iz Izabranih pjesama. On je bio privučen nekim svjetonazorskim usmjerenjima iz druge polovice XIX. st. (libertinizmom\, pozitivizmom i darvinizmom) koji su našli mjesta u njegovu djelu\, ali se faktura njegovih tekstova nije mijenjala\, jer je ostao privržen tradicionalnom učenju o pjesmi kao harmoničnoj cjelini. Uzvišen stil\, patos i jake slike na stilskoj razini te narativnost (redovito u impersonalnome modusu) i deskriptivnost u organizaciji iskaza ostale su temeljnim odrednicama pjesama o univerzalnim problemima ljudske egzistencije\, smislu povijesti\, tiraniji ili društvenoj nepravdi. Kranjčevićevo pjesništvo doživjelo je definitivno priznanje i potpunije razumijevanje nakon II. svjetskog rata. Danas se općenito smatra najvećim devetnaestostoljetnim pjesnikom i mostom prema pjesništvu moderne\, kojemu ipak nije pripadao. Nije bio eksperimentator ni na razini forme (prihvatio je oblike koji su i prije njega postojali u domaćoj tradiciji)\, ni u pogledu stilske postave teksta (zadržao je retorički patos i alegoriju kao glavno sredstvo značenjskoga širenja teksta)\, ni na motivskoj razini\, ali je rasponom svojih tema nadmašio sve što je do tada postojalo na hrvatskoj pjesničkoj sceni. On je sinteza puta koji je hrvatsko pjesništvo prešlo u XIX. st. i ujedno njegovo bitno prekoračenje. Reinterpretacija mita\, titanizam lirskih protagonista i dimenzije njihove pobune protiv svih negativnosti u zbilji\, s jedne strane\, kao i tretman pjesničke imaginacije kao sposobnosti koja otvara prostor poetske vizije\, s druge strane\, čine ga prvim hrvatskim radikalnim romantičarom u europskom smislu i istodobno prvim velikim domaćim socijalnim pjesnikom. \nKranjčević\, Silvije Strahimir. Hrvatska enciklopedija\, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža\, 2013. – 2025. Pristupljeno 16.2.2025. https://www.enciklopedija.hr/clanak/kranjcevic-silvije-strahimir 
URL:https://kulturnihorizont.com/event/1297/2025-02-17/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/02/a5f0bacc6f07635dac7d.jpeg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20250216
DTEND;VALUE=DATE:20250217
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250216T192029Z
LAST-MODIFIED:20250216T192125Z
UID:10000078-1739664000-1739750399@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Augustin Miletić (16. 2. 1763. - 18. 7. 1831.)
DESCRIPTION:Fra Augustin Miletić rođen je u Fojnici 16. veljače 1763. Osnovno obrazovanje stekao je u fojničkom samostanu kod fra Ive Skočibušića. Franjevački habit obukao je 1779.\, da bi nakon godine novicijata pohađao gimnaziju u Grazu. Studij filozofije i teologije nastavio je u Italiji. Položivši ispite za profesora\, postao je predavačem na teološkim učilištima u Bresciji i Padovi.Nakon što je 1802. apostolski vikar fra Grgo Ilijić Varešanin zatražio sebi pomoćnika i nasljednika\, Sveta Stolica odabrala je fra Augustina Miletića. Za biskupa je zaređen 12. lipnja iste godine u samostanskoj crkvi sv. Franje u Padovi. Svoju službu u Bosni preuzima sredinom 1804. godine. Rezidencija mu je bila u fojničkom samostanu.Nakon što je 1813. biskup Ilijić umro\, u potpunosti ga na mjestu apostolskog vikara nasljeđuje fra Augustin Miletić. Nesređene političke prilike i kuga nisu spriječile Miletića da se istakne kao vrlo revan biskup. Gotovo svake treće godine obilazio je župe u Vikarijatu poučavajući svećenike i vjernike te dijeleći sakramente\, osobito potvrdu. Nakon svake vizitacije slao bi u Rim izvještaj Kongregaciji za širenje vjere. Uputio je više od dvadeset pastoralnih poslanica puku i svećenstvu\, a veoma je zaslužan i za unapređenje školstva\, ne samo u samostanima nego i izvan njih.Uz niz pastirskih poslanica fra Augustin je napisao i tri katehetska djela među kojima je najvažnije “Istomacegne stvari potribitii nauka karstjanskoga”. Na jednostavan način u obliku pitanja i odgovora on puku tumači osnove kršćanske vjere i morala.Miletić je posebno poticao puk da štuje Presveto Srce Isusovo i Blaženu Djevicu Mariju. Naučio ih je mnoge molitve od kojih je dosta i danas u pučkoj uporabi. Utvrdio je pučke pobožnosti puta križa\, blagoslova polja\, a na poseban način oblikovao je pobožnost blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom mladom nedjeljom. Smatra se da je napisao pjesme “Na planinu Kalvarije” i “Ponizno se teb’ klanjamo” te molitvu “Skrušenim srcem”. Sa sigurnošću se može reći da u oblikovanju tradicionalne pobožnosti bosanskog puka koju danas vidimo biskup Miletić ima velike zasluge.Svako jutro\, pretječući zoru\, odlazio je prvi u crkvu i žarko molio. Često bi znao za vrijeme pučkih misa boraviti među pukom kako bi im pokazao kako treba pobožno sudjelovati na svetoj misi. Ispovijedao se svake subote i uoči svetkovina. Post je smatrao vrlo bitnim za redovničku stegu tako da ga je vrlo često prakticirao\, a dosta puta živio bi samo o kruhu i vodi.Umro je na pastoralnom pohodu župi Vidoši 18. srpnja 1831. Pokopan je na groblju u Rapovinama kraj Livna. Zahvalan puk nakon njegove smrti hodočastio je na njegov grob moleći mu se i čineći zavjete te zazivajući njegov zagovor\, a fra Lovro Karaula\, njegov tajnik o njemu kaže: “Prija će gavran obilit\, nego će Miletićevo ime u našem narodu umrit”. Posmrtni ostaci preneseni su 1881. godine u samostansku crkvu na Goricu kraj Livna\, gdje se i danas nalaze na ulazu\, pod koromFra Augustin Miletić\, kojega je puk smatrao svetim\, danas je nažalost gotovo zaboravljen. \nFranjevačka prisutnost u Bosni
URL:https://kulturnihorizont.com/event/augustin-miletic-16-2-1763-18-7-1831/2025-02-16/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/02/462505898_2848907671944334_3036798237474931623_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250202T180000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250202T220000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250131T112900Z
LAST-MODIFIED:20250131T112932Z
UID:10000072-1738519200-1738533600@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Humanitarna filmska večer u Glamoču
DESCRIPTION:U nedjelju\, 2. veljače 2025. godine učenici Srednje škole “Tin Ujević” Glamoč organiziraju humanitarnu filmsku večer za Hašima Omeragića\, mladića s čijom smo pričom sigurno svi upoznati i kojem je potrebna naša pomoć.\n\n\nPridružite nam se i podržite našu humanitarnu filmsku večer u kojoj ćemo prikazati film za djecu Coco i velika tajna s početkom u 18:00 h i film Nedodirljivi s početkom u 20:30 sati.\n\n\nCijena ulaznica je 5 KM\, a svi skupljeni prilozi idu za liječenje našeg Hašima!
URL:https://kulturnihorizont.com/event/humanitarna-filmska-vecer-u-glamocu/
LOCATION:Dom kulture Glamoč\, Glamoč
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/475116118_634170635795673_6851203759129351095_n.jpg
ORGANIZER;CN="Srednja %C5%A1kola 'Tin Ujevi%C4%87' Glamo%C4%8D":MAILTO:ssglamoc@gmail.com
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250202T160000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250202T170000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250202T124449Z
LAST-MODIFIED:20250202T124611Z
UID:10000074-1738512000-1738515600@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Humanitarni koncert "Hercegovina za Afriku"
DESCRIPTION:Misionari iz Hercegovine već desetljećima djeluju na području Afrike. \nSve češće imamo primjere gdje se svećenicima koji su u misijama pridružuju mladi iz Hercegovine koji svojim radom u Africi doprinose projektima koji imaju za cilj izgradnju lokalnih zajednica koje će imati osnovne uvjete za život. \nJedna od tih mladih je Marija Zorka Vasilj iz Međugorja koja je zadnjih skoro godinu dana provela u Africi u misiji koju vodi fra Ivica Perić. \nSve ono što je doživjela u Africi cijelo to vrijeme Mariju Zorku Vasilj je toliko dojmilo da je odlučila prilikom povratka u Hercegovinu pokrenuti humanitarni projekt koji ima za cilj uvelike doprinijeti misiji Mwakapandula i djeci na tome području. \nMarija Zorka Vasilj u suradnji sa svojim prijateljima planira održavanje četiri humanitarna koncerta od kojih će prihod biti usmjeren na izgradnju škole. \nKoncerti će se održati u Mostaru\, Međugorju\, Posušju i Livnu\, a projektu se već pridružio veliki broj ljudi koji je prepoznao plemenitost ove ideje. \nKoncert u Mostaru planiran je za 30. siječanj u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u 20 sati. \nU dvorani Ivana Pavla II. u Međugorju 31. siječnja u 20 sati će se održati drugi koncert\, dok će se dan poslije u Posušju u kinodvorani u 19 sati održati treći koncert. \nLivno će biti domaćin četvrtog koncerta 2. veljače u dvorani Narodnog Sveučilišta s početkom u 16 sati. \nTako će u Mostaru zajedno s nama nastupati Antonija Batinić\, Josip Drinovac i fra Marin Karačić\, u Međugoju Vinko Ćemeraš\, u Posušju fra Marin Karačić i Stjepan Lach\, a u Livnu Marko Omazić i Sotto Voce. \nNa koncertima u Mostaru i Livnu pridružit će nam se mjesni dječji zborovi: dječji zbor župe Svih svetih Livno\, dječji zbor Blizanac (župa sv. Tome\, Mostar) i dječji zbor Slavuji (Katedrala). Djece Hercegovine će na ovaj način podržati djecu Afrike i kao na svakom događaju u kojem sudjelujemo\, emocije i empatije sigurno neće nedostajati\, ističe Bevanda. \n(www.jabuka.tv)
URL:https://kulturnihorizont.com/event/humanitarni-koncert-hercegovina-za-afriku/
LOCATION:Narodno sveučilište Livno\, Livno\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/02/b7606e0d-7b8a-4272-b92b-87d1d2a89e77.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250202T080000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250202T170000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250202T133155Z
LAST-MODIFIED:20250202T133155Z
UID:10000076-1738483200-1738515600@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Anica Nazor (Drvar\, 2. veljače 1935.)
DESCRIPTION:Anica Nazor\, filologinja\, paleoslavistica\, paleokroatistica\, već je desetljećima jedan od najznačajnijih istraživača hrvatskoga glagoljaštva\, te\, zasigurno\, najbolji poznavatelj glagoljske tiskane knjige: inkunabulâ i starih izdanja glagoljaške Senjske (1494.-1508.) i Riječke tiskare (1530.-1531.)\, kao i cijeloga glagoljaškoga tiskarstva. Osobito je posvećena jezičnom i tekstološkom proučavanju hrvatskoglagoljskih rukopisa i tiskanih knjiga\, te pripremanju i priređivanju faksimiliranih i kritičkih izdanja glagoljskih spomenika.\nAnica Nazor rodila se 2. veljače 1935. godine u Potocima (općina Drvar). Osnovnu školu završila je u Đakovu\, a realnu gimnaziju u Osijeku\, gdje je maturirala 1954. godine. Studirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i 1959. godine diplomirala VIII. grupu nauka (hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti\, te ruski jezik i književnost). \nOd 1959. godine radi kao asistentica na Katedri za slavensku filologiju na Filozofskom fakultetu u Zadru\, gdje drži nastavu iz staroslavenskoga jezika za redovite i izvanredne studente. \nU lipnju 1962. godine primljena je u Staroslavenski institut u Zagrebu\, u kojemu radi najprije kao  asistentica\, a potom stječe viša znanstvena zvanja. Doktorirala je 1965. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru disertacijom Senjski “Transit sv. Jerolima”\, g. 1508. Iste je godine postala znanstvena suradnica; godine 1971. viša znanstvena suradnica\, 1978. znanstvena savjetnica\, a 1999. godine ponovno je izabrana\, u trajno zvanje\, znanstvene savjetnice. Od 1967. do umirovljenja 2005. godine\, s prekidom od 1978. do 1986. godine\, Anica Nazor je bila ravnateljica Staroslavenskoga instituta u Zagrebu. Godine 1977. izabrana je za člana suradnika\, a 1992. godine za redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. \nDobitnica je niza nagrada\, povelja\, zahvalnica\, priznanja\, spomen-medalja. Među njima valja istaknuti Nagradu Republike Hrvatske\, s Vjekoslavom Štefanićem\, Marijom Pantelić i Biserkom Grabar\, za faksimil i kritičko izdanje Hrvojeva misala (1973.)\, Godišnju državnu nagradu RH za popularizaciju i promidžbu znanosti na području humanističkih znanosti\, za popularizaciju glagoljaške baštine (2007.)\,  Državnu nagradu za životno djelo (2012.)\, te Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića. \nDr. sc. Anica Nazor je autorica brojnih znanstvenih i stručnih priloga: knjiga (faksimilirana i kritička izdanja tekstova)\, članaka\, rasprava\, enciklopedijskih i leksikonskih natuknica\, kataloga izložbi\, recenzija\, prikaza\, nekrologa i drugih priloga. \nU pripremanju faksimilâ i pretisaka\, te priređivanju kritičkih izdanja pojedinih glagoljskih rukopisa i tiskanih knjiga najčešće je organizatorica i urednica izdanja\, te priređuje transliteraciju ili transkripciju tekstova\, piše popratne predgovore ili studije. \nVeć svojom prvom\, ali značajnom raspravom Jezični kriteriji pri određivanju donje granice crkvenoslavenskog jezika u hrvatskoglagoljskim tekstovima (1963.) A. Nazor je pokazala izrazitu sklonost jezičnomu proučavanju hrvatskih glagoljskih spomenika\, jezičnomu proučavanju koje će\, uz tekstološka istraživanja hrvatske glagoljaške baštine\, ostati konstanta njezina cjelokupna znanstvenoga opusa. To je već vidljivo u njezinim sljedećim radovima tijekom 60-ih godina\, ponajprije u doktorskoj disertaciji Senjski “Transit sv. Jerolima”\, g. 1508. iz 1965. godine\, u disertaciji koju je posvetila jednomu od najznačajnijih djela hrvatskoga glagoljaškoga tiskarstva\, te nakon koje će nastaviti sustavno istraživati hrvatske glagoljske tiskane knjige. Iz toga ranoga istraživačkoga razdoblja potrebno je ponajprije istaknuti dva autoričina rada\, dva teksta koja nastavljaju i upotpunjuju njezinu disertaciju o glagoljskome Transitu sv. Jerolima\, radove značajne i za književnopovijesni studij glagoljske književnosti hrvatskoga srednjovjekovlja. U članku Dvanaesteračka legenda o svetom Jeronimu (1965.) autorica najprije kritički procjenjuje dotadašnju literaturu posvećenu toj legendi u stihu koja je dodana hrvatskomu\, senjskomu izdanju Transita sv. Jerolima iz 1508. godine (S. Ivšić\, C. Verdiani\, F. Švelec). Njezino je mišljenje da prevoditelj s talijanskoga jezika proznoga teksta Transita nije i pisac izvorne stihovane Legende o sv. Jeronimu\, koju je\, doista\, mogao napisati Marko Marulić (kako je\, svojedobno\, pretpostavio i F. Švelec). Istodobno\, na temelju jezičnih i leksičkih osobina tekstova\, autorica zaključuje da M. Marulić nije mogao\, kao autor ili koautor\, sudjelovati u prevođenju talijanskoga Transita. U drugoj\, tekstološkoj raspravi pod naslovom Senjski Transit svetoga Jerolima i njegov predložak (1969.)\, koja se tematski i sadržajno nastavlja na prethodnu\, autorica još jedanput zaključuje da Marulić nije autor hrvatskoga prijevoda Transita. Utvrđuje i direktan talijanski predložak senjskomu Transitu sv. Jerolima\, koji vidi u djelu Transito de Sancto Girolamo\, inkunabuli koju je 1487. godine u Veneciji otisnuo Annibale di Foxio iz Parme. Temi Jeronimove legende\, ovaj put u latiničnoj književnosti\, posvetit će i raspravu Još jedan latinički tekst Legende o svetom Jeronimu (1976.). Tematici toga svoga omiljena djela Senjske tiskare\, Transitu sv. Jerolima\, autorica se vraća i u novijim istraživanjima\, te u svakome prikazu izdanjâ ove tiskare\, a posvećuje mu i zasebne radove\, kao što su Volčićev prijepis “Životopisa sv. Jerolima” (1973.)\, te u novije vrijeme članci Neki pokušaji ponovnoga izdanja senjskoga Transita sv. Jerolima (1998.) i Senjski Transit svetoga Jerolima i Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika\, u kojemu ističe kako bi bilo važno da se i taj tekst\, kao i ostale glagoljske knjige otisnute u Senju 1507. i 1508. godine\, uključe u Hrvatski rječnik do Marulića\, planirani projekt Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (1999.). \nNakon doktorske disertacije i ranih radova o Transitu sv. Jerolima A. Nazor je svoja istraživanja postupno proširila i na druga djela glagoljaške Senjske tiskare\, ali usporedno i na izdanja Riječke tiskare\, pa i na cijelo glagoljaško tiskarstvo. O glagoljaškome tiskarstvu piše kulturnopovijesne i pregledne članke s kodikološkim i sadržajnim opisima pojedinih izdanja\, preglede koje tijekom vremena dopunjuje novim podacima i novim spoznajama\, te priređuje izdanja pojedinih spomenika uz popratne jezične i tekstološke studije. Iz toga najopsežnijega dijela autoričina opusa potrebno je istaknuti najznačajnije radove. Njezin Osvrt na povijest naših najstarijih štamparija (1967.) polemična je rasprava s tezama i metodom rada Zvonimira Kulundžića na problematici hrvatskih glagoljaških tiskara\, autora koji je tvrdio da je editio princeps – glagoljski Misal iz 1483. godine – otisnut u Kosinju u Lici\, te da je glagoljaška tiskara iz Kosinja prenesena u Senj\, potom u Rijeku\, minimizirajući u svakome pogledu udio ili utjecaj Venecije u tiskanju hrvatskih glagoljskih knjiga. \nPolemizirajući s njegovim tezama\, te rezimirajući dotadašnje znanstvene spoznaje o glagoljaškome tiskarstvu\, autorica je iznijela relevantne i moguće podatke o glagoljskim prvotiscima Misala iz 1483. i Brevijara iz 1491. godine\, te o pojedinim izdanjima tiskara u Senju i Rijeci. Ovu raspravu i istraživanja nastavlja članak Otvorena pitanja oko nastanka Misala iz godine 1483. (u Dodatku\, među člancima koji prate reprint Misala iz 1971.)\, te opsežna studija Kulturnopovijesno značenje izdanja glagoljske tiskare u Senju g. 1494-1508 iz iste godine\, u kojoj autorica\, na temelju dotadašnjih i vlastitih istraživanja\, daje svoj prvi potpuniji prikaz sedam izdanja glagoljaške Senjske tiskare. U njemu govori o njihovu sadržaju i o istraženim ili mogućim izvorima\, opisuje sačuvane primjerke pojedinih izdanja\, donosi podatke o prevoditeljima\, priređivačima i tiskarima\, te daje pregled jezika neliturgijskih djela tiskare. I u sljedećim godinama i desetljećima A. Nazor kontinuirano piše\, najčešće povodom obljetnica pojedinih izdanja\, o djelima Senjske tiskare: iznosi nove podatke i spoznaje\, otkriva i opisuje nove primjerke nekih izdanja\, te dopunjuje svoje prikaze i preglede i novim istraživačkim rezultatima drugih znanstvenika. Među njima valja spomenuti rad O potrebi kritičkih ili faksimiliranih izdanja senjske glagoljske tiskare\, u kojemu autorica želi potaknuti na sustavno izdavanje pretisaka i kritičkih izdanja senjskih glagoljskih knjiga\, jer su one vrijedni kulturnopovijesni\, jezični\, književni i tipografski spomenici (1975.)\, te članke Senjska Spovid općena kao izvor Akademijina Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika (1980.)\, U Londonu potpun primjerak senjskih Mirakula (1981.)\, Glagoljska tiskara u Senju (1994.)\, kao i brojne napise o Senjskoj tiskari u novinskome tisku. Usporedno s radom na senjskim tiskanim knjigama znanstvenica se sve više posvećuje i proučavanju i prikazivanju djelâ glagoljaške Riječke tiskare\, te osobi i radu “nacionalnoga prosvjetitelja i kulturnoga velikana” Šimuna Kožičića Benje\, modruškoga biskupa\, koji je osnovao i opremio glagoljašku tiskaru u Rijeci\, te u njoj priredio i\, uz pomoć talijanskih tiskarskih majstora\, otisnuo šest glagoljskih knjiga 1530. i 1531. godine. O radu i djelima Riječke tiskare A. Nazor je napisala niz članaka i rasprava\, počevši od članka Kožičićev bukvar iz 1964. godine\, u kojemu je osnažila i utvrdila pripadnost toga djela Kožičićevoj tiskari\, pa sve do danas\, do njezinih najnovijih radova i ponovnih izdanja Kožičićevih tekstova. \nMeđu tekstovima posvećenima radu i izdanjima njegove tiskare – liturgijskim\, priručnim i povijesnim djelima – koja\, kako je ocijenila\, svojom tiskarskom ljepotom ne zaostaju za onodobnim bogatim latinskim liturgijskim izdanjima\, osobito još valja istaknuti sintetske radove Mjesto Šimuna Kožičića u glagoljaštvu 16. stoljeća (1988.) i Kožičićeva glagoljska tiskara u Rijeci (1991.)\, a\, dakako\, i njezine uvodne članke koji prate ponovna izdanja djelâ Riječke tiskare. Na kraju ovoga prikaza o istraživanjima glagoljaškoga tiskarstva valja skrenuti posebnu pozornost na nekoliko opsežnijih sintetskih studija A. Nazor posvećenih ovoj problematici. Toj skupini radova pripadaju već naslovi Knigopečatanie glagoličeskim šriftom na territorii Horvatii (1978.)\, Tiskana glagoljska knjiga od prvotiska Misala 1483. do Brozićeva brevijara 1561.\, rad objavljen uz 500. obljetnicu prvotiska glagoljskoga Misala iz 1483. godine (1984.)\, te studija Hrvatskoglagoljske inkunabule. U povodu 500. obljetnice brevijara Blaža Baromića (1493-1993)\, u kojoj je opisana svaka od pet glagoljskih inkunabula i njihovi sačuvani primjerci (1993.). Najpotpunije tri sinteze pripadaju novijemu vremenu. Prva pod naslovom Glagoljske knjige tiskane u Senju (1494-1508) / Glagolitic Books Printed in Senj (1494-1508) još je jedan detaljan prikaz senjskih glagoljskih izdanja\, objavljen na hrvatskom i engleskom jeziku (1995.). Druga studija pod naslovom Novija izdanja starih tiskanih glagoljskih knjiga (u povodu 500. obljetnice objavljivanja glagoljskog Misala\, Senj 1494) ima dva dijela. U uvodnom je dijelu dan kratak pregled glagoljaškoga tiskarstva tijekom njegovih nekoliko različitih razdoblja: knjige tiskane od 1483. do 1561. godine u Hrvatskoj i u Veneciji\, dakle\, od prvotiska Misala do Brozićeva brevijara\, posljednje glagoljske liturgijske knjige tiskane u hrvatskoj crkvenoslavenskoj jezičnoj redakciji; rad protestantske tiskare u Njemačkoj u Urachu kraj Tübingena u drugoj polovini 16. stoljeća\, gdje je pod okom Stjepana Konzula Istranina otisnut znatan broj glagoljskih knjiga; rimsko razdoblje glagoljaškoga tiskarstva\, u okviru Propagandine tiskare i kasnije\, koje traje od 1628. do 1881. godine i koje u jezik glagoljskih liturgijskih knjiga uvodi rusku redakciju kao svojevrstan općeslavenski jezik; posljednje razdoblje\, koje pripada izdanju Misala Dragutina Parčića (koji je u pripremama imao prethodnike) iz 1893. godine (18962; 19053)\, u kojemu je obnovljena hrvatskoglagoljska jezična redakcija. U drugome dijelu studije autorica detaljno prikazuje\, od Misala iz 1483. pa nadalje\, sve glagoljske tiskane knjige koje su doživjele svoja nova\, moderna izdanja\, tj. pretisak i izdanje teksta u latiničnoj transliteraciji ili transkripciji. Treća studija pod naslovom Glagoljske tiskane knjige obrađuje tzv. “rimsko” ili “rusko” razdoblje glagoljaškoga tiskarstva 17. i 18. stoljeća (2003.). Autorica je prikazala i izdanja glagoljskih knjiga tiskanih u Veneciji (I libri glagolitici stampati a Venezia\, 1992.). \nTijekom 70-ih godina Anica Nazor započinje sa svojom drugom glavnom djelatnošću\, s priređivanjem i izdavanjem glagoljskih rukopisa i starih tiskanih knjiga. U suradnji s drugim znanstvenicima\, najčešće iz Staroslavenskoga instituta\, priređuje\, transliterira ili transkribira glagoljske tekstove\, piše članke\, predgovore ili pogovore za pretiske i kritička izdanja glagoljskih spomenika. U prvome razdoblju riječ je o rukopisima\, o izdanjima dvaju vrlo značajnih glagoljskih liturgijskih kodeksa: o faksimilu u boji posve vjernu originalu i o kritičkome izdanju Misala splitskoga vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića\, koji je nastao oko 1404. godine\, najljepšega iluminiranoga kodeksa hrvatskoglagoljske liturgijske književnosti (Ljubljana\, Mladinska knjiga; Graz\, Akademische Druck-u. Verlagsanstalt; Zagreb\, Staroslavenski institut\, 1973.) i o faksimilu Drugoga novljanskoga brevijara iz 1495. godine (Zagreb\, Staroslavenski institut – Turistkomerc\, 1977.). U suradnji s kolegicama u Staroslavenskome institutu\, Marijom Pantelić i Biserkom Grabar\, pod vodstvom i uredništvom Vjekoslava Štefanića\, A. Nazor u drugoj knjizi izdanja (Transkripcija i Komentar / Transcriptio et Commentarium)\, tj. u kritičkom izdanju teksta Hrvojeva misala\, uspoređuje latiničnu transliteraciju osnovnoga teksta (M. Pantelić) s misalom Vatikanski Borg. Illirico 4 (prva četvrt 14. st.) i s Misalom kneza Novaka iz 1368. godine (ortografske\, fonetske\, morfološke i leksičke varijante). U pogovoru izdanja (Appendix) piše tekst Karakteristike jezika i pisma Hrvojeva misala (str. 508-511). Faksimilirano i kritičko izdanje Hrvojeva misala dobilo je odlične ocjene u domaćoj i stranoj znanstvenoj javnosti\, a znanstvenici koji su ga priredili primili su Nagradu za znanstveni rad “Božidar Adžija” Republike Hrvatske. \nFaksimilirano izdanje Drugoga novljanskoga brevijara A. Nazor je pripremila zajedno s Marijom Pantelić i u predgovoru pod naslovom Bibliografija (str. I-XXV) donijela pregled sadržaja toga brevijara (Proprium de tempore\, Commune sanctorum\, Proprium sanctorum\, Lectiones biblicae\, Homiliae\, Sermones). Slijede izdanja\, koja je priredila ili u kojima je sudjelovala A. Nazor\, posvećena glagoljskim tiskanim djelima. Urednici Anica Nazor i Branko Fučić\, u izdanju Senjskoga muzejskoga društva Senj\, objavili su 1978. godine reprint senjske Spovidi općene iz 1496. godine\, a u zasebnoj knjižici\, koja je izašla 1979. godine\, izdanje toga glagoljskoga teksta u latiničnoj transkripciji priredila je A. Nazor. U uvodnome dijelu knjižice autorica govori o nastanku senjskoga djela – preveo ga je Senjanin Jakov Blažiolović s talijanskoga djela Confessionale generale milanskoga franjevačkoga propovjednika iz 15. stoljeća M. Carcana (možda\, s venecijanskoga izdanja iz 1490. godine koje je otisnuo Bernardino di Cori) – \, govori o grafičkim obilježjima i glavnim jezičnim karakteristikama teksta\, a izdanju dodaje i Rječnik. Godine 1981.\, ponovno u izdanju Senjskoga muzejskoga društva Senj\, isti su urednici\, A. Nazor i B. Fučić\, objavili pretisak senjskoga Korizmenjaka iz 1508. godine\, djelo koje su senjski svećenici Pero Jakovčić i Silvestar Bedričić preveli s talijanskoga djela Quadragesimale Roberta Caracciola\, franjevačkoga propovjednika konventualca iz 15. stoljeća. A. Nazor priredila je potom pretisak rituala ili obrednika Knjižice krsta koje je Šimun Kožičić otisnuo 1531. godine. Izdanje je popratila latiničnom transkripcijom teksta\, te uvodnim dijelom i Rječnikom (Ljubljana\, Cankarjeva založba; Zagreb\, Staroslavenski insitut\, 1984.). U povodu 500. obljetnice Prvotiska brevijara iz 1491. godine\, u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti\, objavljen je 1991. godine reprint toga brevijara. A. Nazor je urednica izdanja\, a pretisak prati knjižica Prilozi s člancima A. Nazor\, Josipa Tandarića (sadržaj brevijara) i Ivana Bakmaza (analiza grafije). Prilozi su objavljeni i na njemačkome jeziku u prijevodu Johannesa Reinharta. Godine 1994. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti objavljuje i pretisak glagoljskoga Senjskoga misala iz 1494. godine. Izdanje su uredili Milan Moguš i Anica Nazor\, a popratne su tekstove napisali M. Moguš\, A. Nazor\, Marija Agnezija Pantelić i Frane Paro. Godine 2007.\, u izdanju Sveučilišne knjižnice Rijeka\, izlazi i reprint Kožičićeva izdanja Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov\, Rijeka\, 1531. Urednica izdanja je A. Nazor\, koja je priredila i latiničnu transkripciju glagoljskoga teksta s uvodom. Kako neki bosanski srednjovjekovni kodeksi genetski pripadaju stablu hrvatskoglagoljskih kodeksa\, A. Nazor je pomagala i u priređivanju i izdavanju bosanskih spomenika. Sa znanstvenicama Hertom Kunom i Nevenkom Gošić iz Sarajeva\, Verom Jerković iz Novoga Sada\, te s Biserkom Grabar iz Staroslavenskoga instituta radila je na faksimiliranome i kritičkome izdanju Hvalova rukopisa\, kodeksa koji je “krstjanin” Hval 1404. godine napisao za vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Izdanje je uredila Herta Kuna\, a izdala Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1986. godine. Faksimil Hvalova rukopisa ljepotom i savršenom tehnikom ne zaostaje za faksimilom Hrvojeva misala iz 1973. godine. Pred izlaskom je i latinična transliteracija Radosavljeva zbornika (Radosavljeva bosanska knjiga. Zbornik krstjanina Radosava)\, koju je\, popraćenu uvodnim dijelovima\, također priredila A. Nazor. Bosanskim rukopisima posvetila je i vrlo vrijednu studiju Rukopisi Crkve bosanske (2005.)\, kojoj je dodala i detaljan popis svih cjelovitih rukopisa i fragmenata s kodikološkim podacima i literaturom. Nakon inicijative na IV. međunarodnom slavističkom kongresu u Moskvi 1958. godine da se pristupi pripremama i izradi rječnikâ crkvenoslavenskoga jezika slavenskih redakcija\, u Staroslavenskome institutu je već 1959. godine\, pod vodstvom Josipa Hamma i Vjekoslava Štefanića\, započeo rad na kapitalnome djelu hrvatske i slavenske leksikografije\, na Rječniku crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. U rad na tom projektu uključili su se svi znanstvenici u Institutu\, pa i vanjski suradnici\, a uključila se već u samim počecima i A. Nazor. Radila je najprije kao ekscerptor građe\, te obrađivač rječničkih natuknica\, a od početka izlaženja je znanstvena urednica izdanja. Rječnik se temelji na reprezentativnome korpusu od šezdesetak liturgijskih i neliturgijskih glagoljskih kodeksa i fragmenata – misala\, brevijara\, psaltira\, rituala\, zbornika – \, te pruža uvid u leksik književnih djela na hrvatskocrkvenoslavenskom jeziku od 12. do 16. stoljeća. Do sada je objavljeno 14 sveščića Rječnika (1991.-2007.). U 1. svesku nalaze se uvodni tekstovi kojima su početak izlaženja Rječnika popratili glavni urednici Biserka Grabar i Franjo Većeslav Mareš\, te članica i tajnica Uredništva Ivana Mulc\, a znanstvena urednica izdanja Anica Nazor dala je detaljan prikaz izvorâ na kojima se temelji i izrađuje Rječnik s literaturom o svakome kodeksu i tekstu. Kao član Međunarodne komisije za Rječnik općeslavenskoga (crkvenoslavenskoga) jezika\, A. Nazor je dala i značajan prinos organizaciji rada na tom projektu\, te suradnji i koordinaciji s drugim centrima koji izrađuju rječnike crkvenoslavenskoga jezika slavenskih redakcija. \nA. Nazor se u svojim radovima doticala i nekih književnih tema i tekstova fabularne i poučne proze. Upozorila je\, ponajprije\, na neke slabo poznate i neproučene književne tekstove u dvama glagoljskim rukopisima (zbornicima) iz sredine 15. i s početka 17. stoljeća\, koji se danas čuvaju u Sieni (na te je zbornike skrenuo pozornost\, radeći godinama u Sieni\, Leo Košuta\, koji je Staroslavenskomu institutu poslao njihov mikrofilm). Od “sienskih” glagoljskih tekstova sama je obradila i objavila tekstove o sv. Nikoli (Još jedna glagoljska verzija legende o svetom Nikoli\, 1987.)\, o sv. Jurju (Još jedan glagoljski fragment legende o mučenju sv. Georgija\, 1989.)\, apokrifni tekst o Abrahamu (Još jedan glagoljski tekst apokrifa o Abrahamovoj smrti\, 1990.)\, te glagoljski Lucidar\, djelo nastalo prema latinskomu Elucidariju\, vrlo popularnomu kompendiju srednjovjekovnoga enciklopedijskoga znanja autora Honoriusa Augustodunensisa s početka 12. stoljeća (Prijevod “Lucidara” Honorija Augustodunensisa u glagoljskom prijepisu\, 2001.). Istomu krugu znanstvenoga interesa pripada i autoričino sudjelovanje\, s kolegama iz Staroslavenskoga instituta\, u Štefanićevoj hrestomatiji hrvatskih srednjovjekovnih tekstova Hrvatska književnost srednjega vijeka od XII. do XVI. stoljeća (1969.)\, u djelu koje je u javnosti ocijenjeno kao “prva istinska afirmacija hrvatske srednjovjekovne književnosti” i “kulturni i znanstveni događaj”. Osvrnula se i na hrvatskoglagoljske biblijske tekstove (1986; 1998.); objavila je i članak o djelima Matije Divkovića u glagoljskim rukopisima 17. i 18. stoljeća (1982.). kao trećega pisma hrvatske srednjovjekovne književnosti\, te o dobrome poznavanju hrvatske ćirilice (bosančice) među hrvatskim glagoljašima (Ćirilica u glagoljskim rukopisima\, 1985; Ćirilica i glagoljaši\, 1987; Prožimanje glagoljice i ćirilice na hrvatskom prostoru\, 2000.). \nZnanstvenica je skupljala podatke o hrvatskim glagoljskim kodeksima izvan Hrvatske (Hrvatskoglagoljski rukopisi izvan domovine\, 1980.)\, a u nekoliko je preglednih radova prikazala stanje istraženosti i izdavanja hrvatskih glagoljskih spomenika i tekstova (Poslijeratna paleoslavistika u Hrvatskoj\, 1988; Osvrt na novija proučavanja hrvatskoglagoljskih rukopisa\, 1995; Novija izdanja hrvatskih glagoljskih književnih tekstova\, 1997; Novija izdanja hrvatskih glagoljskih liturgijskih rukopisa\, 2001.). U nekoliko je navrata pisala i o Staroslavenskome institutu\, o radu i izdavačkoj djelatnosti Instituta (Staroslavenski institut “Svetozar Ritig” u Zagrebu\, 1975; Izdavačka djelatnost Staroslavenskoga instituta\, 2004.). Javljala se svojim prilozima uz obljetnice i simpozije posvećene slavenskim i hrvatskim filolozima\, kao Rajku Nahtigalu (1977.)\, Đuri Daničiću (1981.)\, Milanu Rešetaru (2005.); pisala je o biskupu J. J. Strossmayeru (Biskup Strossmayer\, papa Lav XIII. i slavenski apostoli Ćiril i Metod\, 2006.). U prikazima njihova znanstvenoga rada ili u nekrolozima pisala je o suvremenim velikim slavistima i proučavateljima hrvatske glagoljaške baštine: o Vjekoslavu Štefaniću\, Josipu Hammu\, Františeku Václavu Marešu\, Josipu Leonardu Tandariću\, Branku Fučiću. \nZnačajno djelo akademkinje Anice Nazor je i Knjiga o hrvatskoj glagoljici. “Ja slovo znajući govorim…” (Erasmus\, Zagreb\, 2008.\, priredili Srećko Lipovčan i Zlatko Rebernjak) u kojem je na jednom mjestu sabrala sve ono najznačajnije što je dala srednjovjekovna hrvatska kultura i književnost pa je prozvana i ilustriranom enciklopedijom glagoljice. \nKao predavač\, a često i kao član organizacijskih odbora i slavističkih komiteta\, A. Nazor desetljećima sudjeluje u radu brojnih znanstvenih skupova\, od međunarodnih slavističkih kongresa do raznih drugih znanstvenih skupova i susreta\, zasjedanja Međunarodne komisije za Rječnik\, predavanja u znanstvenim institutima i na fakultetima u domovini i u inozemstvu: u Zagrebu\, Senju\, Zadru\, Rijeci\, Roču u Istri\, Dubrovniku\, Đakovu\, Puli\, Osijeku; u Moskvi\, Krakovu\, Gdanjsku\, Pragu\, Bratislavi\,Sofiji\, Varni\, Jeruzalemu\, Rimu\, Bochumu\, Erlangenu\, Beogradu\, Sarajevu\, Ljubljani\, Ohridu. \nPo naravi svoga rada i znanstvenoistraživačkoga interesa A. Nazor je ostvarila najznatniju suradnju sa znanstvenicima u slavenskim zemljama\, s ruskim\, poljskim\, češkim\, bugarskim\, makedonskim\, srpskim\, bosanskim slavistima. U slavenskim je zemljama često sudjelovala na znanstvenim skupovima\, tematskim konferencijama\, na raznim sastancima slavista\, ponajprije vezanima uz izradu rječnikâ crkvenoslavenskoga jezika slavenskih redakcija\, osobito u Pragu gdje se izrađuje i objavljuje Slovník jazyka staroslovĕnského\, koji je od početka bio poticaj i uzor Rječniku crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije Staroslavenskoga instituta.\nOrganizirala je i kao glavna urednica surađivala na izdanju i opisu glagoljskih fragmenata Ivana Berčića (čuvaju se u Sankt-Peterburgu) s ruskom znanstvenicom Svetlanom O. Vjalovom (izdavači HAZU\, Staroslavenski institut\, Ruska nacionalna biblioteka u Sankt-Peterburgu\, 2000.). Surađuje s ruskim znanstvenikom A. A. Krumingom u izradi kataloga hrvatskih glagoljskih tiskanih knjiga od 15. do 18. stoljeća\, s bosanskim znanstvenicima u izdavanju bosanskih srednjovjekovnih rukopisa.\nA. Nazor je\, kako je već spominjano\, obavila\, te i nadalje obavlja niz uredničkih poslova\, ponajprije u ponovljenim izdanjima glagoljskih tiskanih knjiga\, kao i u nekim drugim izdanjima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (knjiga Branka Fučića Glagoljski natpisi\, 1982.)\, te u izdanjima Staroslavenskoga instituta. Iznimno značenje ima njezino dugogodišnje uređivanje Slova\, časopisa Staroslavenskoga instituta. Bila je članica Uredništva Slova (br. 21\, 23 i 24)\, a kao glavna i odgovorna urednica\, tijekom triju desetljeća\, uredila je Slovo od br. 25-26 (1976.) do br. 54-55 (2006.). \nVrlo je značajno i djelovanje A. Nazor na promicanju i popularizaciji hrvatske glagoljaške baštine. Upravo je ta autoričina djelatnost osobito bogata i raznovrsna: riječ je o predavanjima na glagoljaškome području\, ali i izvan njega u hrvatskim školama i bibliotekama\, potom o prilozima i intervjuima u tisku\, o nastupima u radijskim i televizijskim emisijama\, te o pripremanju brojnih izložbi hrvatskoga glagoljaškoga naslijeđa u zemlji i u inozemstvu.\nA. Nazor godinama održava popularna predavanja na hrvatskome glagoljaškome terenu\, osobito na Ročkome bijenalu u Istri\, a posvetila se i predavanjima na seminarima za mlade\, na kojima djeca uče glagoljicu\, te se susreću s počecima hrvatske jezične i književne kulture. Među ostalim\, valja istaknuti njezino sudjelovanje u radu malih glagoljaških akademija\, kao što su Akademija “Juri Žakan” u Roču i Krčka mala staroslavenska akademija “Dr. Antun Mahnič”. Uvijek je spremna i na suradnju s profesorima hrvatskoga jezika u školama\, kao što su njezina vrata otvorena i svakomu tko želi nešto pitati i saznati o glagoljici i glagoljaštvu. Tako prihvaća i predavanja o glagoljaškoj tematici u hrvatskim školama ili na tribinama u bibliotekama. Značajni su i prilozi A. Nazor u novinskome tisku\, te nastupi u radijskim i televizijskim emisijama. Ti su njezini prilozi upoznali i najširu publiku s nekim tekovinama hrvatske glagoljaške kulture. U novinskome je tisku u nekoliko navrata upoznala javnost i s otkrićima novih glagoljskih rukopisa ili izdanja. Na Hrvatskome radiju sudjelovala je u emisijama I. i III. programa: u Obrazovnome programu\, u emisijama o književnosti\, u emisiji Dogodilo se na današnji dan\, u Forumu. Među nastupima na Hrvatskoj televiziji pamti se njezina serija od šest polusatnih emisija Glagoljska pismenost u Obrazovnome programu Televizije Zagreb (1980./1981.)\, te polusatna emisija Zagreb – riznica glagoljice u povodu istoimene izložbe 1978. godine. \nPriređivanje izložbi najstarijih hrvatskih pisanih spomenika\, glagoljskih rukopisa\, inkunabula i starih izdanja\, te pisanje katalogâ tih izložbi\, jedno su od glavnih poglavlja rada A. Nazor u promicanju i popularizaciji glagoljaške znanosti.\nNa skupljanju i odabiru građe autorica je surađivala s drugim znanstvenicima\, ali je\, što se tiče glagoljaške građe\, uvijek obavljala glavni dio\, a na prezentaciji izložaka često je surađivala i s našom poznatom slikaricom Vjerom Reiser. Nakon niza takvih izložbi u Zagrebu\, među kojima je najznačajnija izložba s katalogom Zagreb – riznica glagoljice 1978. godine (nagrađena Nagradom grada Zagreba 1979. godine) i njezin odabir spomenika glagoljaške pismenosti za izložbu Pisana riječ u Hrvatskoj (1985./1986.)\, iznimno je značajna njezina organizacija i suradnja na izložbama u inozemstvu. To su izložbe: Discovering the Glagolitic Script of Croatia u Trinity College Library u Dublinu 2001. godine i Drei Schriften – Drei Sprachen u Staatsbibliothek u Berlinu 2002. godine\, u suradnji s Josipom Bratulićem i Mirkom Tomasovićem. Berlinska izložba prenesena je 2004. godine i u Stuttgart\, Karlsruhe i Bruxelles. Sve te izložbe prate lijepi\, raskošni katalozi u kojima je dr. Anica Nazor koautorica sa svojim kolegama. \nVrlo je lijepo bibliofilsko izdanje\, knjižica Hrvatski “Očenaši” u glagoljskim rukopisima. Budi volja Tvoja (2003.) u kojemu je A. Nazor izdala tekst Očenaša iz hrvatskoglagoljskih rukopisnih misala 14. i 15. stoljeća\, a izdanje je oslikala slikarica Vjera Reiser. Temi glagoljaškoga Očenaša vraćala se i u nekoliko svojih članaka. \nDr. Anica Nazor bila je dugogodišnja ravnateljica Staroslavenskoga instituta\, od 1967. do umirovljenja 2005. godine (s prekidom od 1978. do 1986.). Tako je\, uz svoj osobni udio u znanstvenome radu Instituta\, ulagala također svoje znatne organizacijske sposobnosti u znanstvene programe i funkcioniranje cijele ustanove.\nNjezina suradnja s domaćim proučavateljima hrvatskoga glagoljaškoga naslijeđa\, njezine veze i suradnja kao ravnateljice Staroslavenskoga instituta i glavne urednice Slova sa stranim znanstvenicima\, te kontinuirano povezivanje znanstvenoistraživačke djelatnosti Staroslavenskoga instituta s inozemnim znanstvenim institucijama\, učinili su je poznatom u cijelome slavističkome svijetu.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/anica-nazor-drvar-2-veljace-1935/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/02/AnicaNazor-scaled-e1644245951784.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250202T080000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250202T170000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250202T125409Z
LAST-MODIFIED:20250202T125559Z
UID:10000075-1738483200-1738515600@kulturnihorizont.com
SUMMARY:fra Eugen Matić (Narcis Jenko) 2. 2. 1889. - 26. 7. 1918.
DESCRIPTION:Narcis Jenko\, svećenik franjevac\, pravim imenom Petar Eugen Matić do danas je ponajviše poznat i književnim povjesničarima i ljubiteljima našeg povijesnog romana po djelu Obitelj vojvode Hrvoja. \nRođen je u Livnu 2. veljače 1889.\, dobivši na krštenju ime Petar. Nakon četverogodišnje osnovne škole odlazi u Franjevačko sjemenište u Visoko\, gdje završava gimnaziju. U novicijatu uzima redovničko ime Eugen\, koje se u leksikonskim izdanjima redovito navodi kao njegovo pravo ime. Bogosloviju studira u Livnu i Sarajevu\, uključivši se ujedno u Hrvatski katolički pokret\, prijateljujući s njegovim prvacima. Za svećenika je zaređen 1911. u samostanskoj crkvi u Gorici kod Livna. Zatim je premješten u Visoko\, gdje je radio kao gimnazijski profesor. Uz to\, mnogo piše i objavljuje u Luči\, Serafinskom perivoju\, Našoj misli\, Hrvatskoj prosvjeti\, Novinama i Glasniku sv. Ante\, koji je uređivao od 1913. do 1916. \nNažalost\, počeo je pobolijevati od sušice nakon jedne teže prehlade 1909. Tuberkuloza je zahvatila i kosti. Poglavari ga najprije poslaše na liječenje u Sarajevo\, zatim u Dalmaciju\, a naposljetku u Beč\, gdje mu je 1915. bila amputirana lijeva noga. Vratio se u samostan Goricu\, gdje je “kršćanskim mirom očekivao ranu smrt”\, kako piše jedan od prvaka katoličke književnosti u prvoj polovici XX. st. i njegov prijatelj Petar Grgec. Primivši svete sakramente\, umro je 26. srpnja 1918. \nVerbum.hr  \n*** \nNarcis Jenko alias fra Eugen Matić – Bosanski Šenoa\nZa povijest književnosti je značajno da je Narcis Jenko među prvima u Bosni koncipirao pripovijetku u jednom konzistentnom autorefleksivnom obliku. Prije njegova Justina Pravdića nijedan junak bosanskohercegovačke pripovijetke nije imao takvu moć autorefleksije. \n\n\n\n\n\n\n\nU godinama Velikoga rata (1914. – 1918.) u Bosni je kulturni život bio sasvim zamro: časopisi su prestali izlaziti\, knjige su se i ranije rijetko objavljivale\, pisci i općenito pismeni ljudi\, bili su ili internirani\, ili regrutirani i poslani na ratišta\, ili su zamuknuli u iščekivanju kraja. U takvoj sumornoj atmosferi jedan mladi\, a teško bolesni franjevac\, u tišini i osami samostana na Gorici kraj Livna ispisivao je stranicu za stranicom svojih feljtona\, pripovjedaka i romana. (Malo što od toga vidio je tiskano jer je umro iste godine kad se završio rat.) Taj „bosanski Šenoa”\, kako su ga poslije nazivali (valjda zbog dva povijesna romana koja su nekad među katoličkim čitateljstvom u Bosni bila vrlo popularna: Spiritus procellarum i Obitelj vojvode Hrvoja)\, tragična je figura mladića koji je u život ušao sa zanosom „čovjeka od pera”\, a kome je sudbina kao životni krug dosudila tek tijesni horizont u sjeni staroga oraha u samostanskom dvorištu na Gorici\, gdje je provodio dane\, mjesece i godine\, pišući i čitajući. \nTaj neopravdano zapostavljeni pisac\, koji je u franjevački red ušao s imenom fra Eugen Matić\, a u književnost sa pseudonimom Narcis Jenko\, u život je ušao višestruko hendikepiran. Rano je ostao bez oba roditelja. Kao dječaka prihvatili su ga franjevci\, koji su ga s jedanaest godina poslali u Franjevačku gimnaziju u Visoko\, a poslije četiri godine na studij teologije u Sarajevo. Kad je diplomirao\, postavljen je za nastavnika matematike u franjevačkoj gimnaziji u Visokom\, ali je već poslije dvije godine morao napustiti pedagoški rad jer ga je savladala teška bolest. Godine 1915. u Beču mu je amputirana noga\, pa je utočište našao u samostanu na Gorici\, potpuno se posvetivši književnom radu. Osjećajući da ga njegova „otpilana noga vuče k zemlji”\, kako je pisao prijatelju Gabrijelu Jurkiću\, žurio je da ostavi neki trag o sebi. A bio je svjestan da mu za njegove književne aspiracije treba mnogo više i književnoga i životnoga iskustva: \n„Sad baš čitam” – pisao je Jurkiću – „kako je Ibzen po pet – šest puta prepisivao svoja djela prije nego ih je izdao. Tako su i drugi činili. I ja bih to mogao i znam da bih tada dotjerao djelo kako sam želim – ali nada mnom visi Damoklov mač. Znaš li\, moj Gabrijele\, da se ja ne nadam iz nijedne zime živ izvući. A u meni vrije mnogo toga i pišem da sebe zabavim u dosadnim časovima\, i pišem jer pisati moram (…) I da mi nije unutarnje potrebe pisanja\, ja bih klonuo. Ja osjećam u sebi da bih mogao biti dobar književnik\, ali bih morao zdrav biti\, mnogo hodati\, mnogo gledati\, mnogo doživljavati.” \nIpak\, unatoč tom hendikepu Narcis Jenko je stvorio pripovjedačko djelo nesumnjive vrijednosti. On je bio bolji stilist od većine bosanskohercegovačkih pripovjedača prije njega. A bio je i jedan od najnačitanijih. O tome svjedoči njegov briljantni ogled o Matošu\, koji je napisao povodom Matoševe smrti 1917. godine\, kao i pronicljiv prikaz romana Put u Nebo Hermanna Bahra. O tome svjedoče mnoge usputne opaske o vlastitoj lektiri u pismima prijateljima\, posebno u prepisci sa slikarom Gabrijelom Jurkićem. (Vraćajući Jurkiću nekoliko pozajmljenih knjiga\, on uz njemački prijevod Slike Dorijana Greja primjećuje: Niko  nije tako snažno opisao grijeh kao Wilde u tom djelu\, izuzev Dostojevskog.) \nTu je erudiciju Narcis Jenko prenosio na junake svojih pripovjedaka\, koji u razgovorima citiraju Baudelairea\, pozivaju se na Fichtea\,  govore o umjetnosti\, polemiziraju o vjeri i o pravdi\, konstatiraju nemoć znanosti i seciraju vlastitu dušu. A to je njegovom pripovjedačkom svijetu dalo neku duševnost\, koja je bila nepoznata starijim bosanskim piscima. Na taj intelektualizam je upozorio još Ilija Jakovljević\, skicirajući u nekrologu njegov portret: \n„U balkanskoj Bosni jedini Europejac i onda kad piše iz narodnog života. U zemlji nekulture jedan od najkulturnijih. U zemlji još sa filozofijom narodnih poslovica i socijalističkih mudrolija\, već po načinu života\, filozof. Naravno: skolastik po strpljivosti\, u boli stojik. I opet: ne stidi se sa svoje duševne visine sići među narod.” \nTaj novi intelektualistički duh\, koji je Narcis Jenko unio u bosanskohercegovačku pripovijetku može se osjetiti već u jednoj od prvih njegovih novela pod naslovom Pod jesen (1915.). Njezin junak je mladi intelektualac Justin Pravdić koji je bio nevino optužen za ubojstvo i koji je zbog toga odležao godinu dana dok se nije utvrdilo da je nevin\, ali je na njemu ipak ostao „žig sramote”\, pa je i djevojka koju je volio od njega okrenula glavu i udala se za drugoga. Ta fabula iznesena je u formi dnevnika koji po izlasku iz zatvora piše sam junak. U tim njegovim dnevničkim zapisima miješaju se uspomene na sretne dane ljubavi\, rezignirana razmišljanja razočaranoga idealista\, slike iz svakidašnjega života\, filozofske refleksije i pripovijedanje o vlastitom slučaju. Narcis Jenko nije bio u prilici da upozna tehniku struje svijesti\, tj. način kako se „uređuje unutrašnji nered”\, pa nije ni znao kako tu „zbrku” dovesti u red. Međutim\, za povijest književnosti je ipak značajno da je Narcis Jenko među prvima u Bosni koncipirao pripovijetku u jednom konzistentnom autorefleksivnom obliku. Prije njegova Justina Pravdića nijedan junak bosanskohercegovačke pripovijetke nije imao takvu moć autorefleksije. \nA tko su bili junaci njegovih pripovjedaka? Sve odreda mladi intelektualci: jedan student filozofije\, ateist i cinik (Predodređeni)\, jedan mladi svećenik koji je izgubio „duševnu ravnotežu”\, kad su ga zanijela „dva crna žarka ženska oka” (Sumnja)\, jedan mladi književnik koji ne može naći zajednički jezik s ljudima iz svoje okoline (U času stvaranja)\, mladi kipar koji je izgubio inspiraciju\, pa se vratio u rodno mjesto (U rodnom  mjestu)\, još jedan mladi svećenik idealist koji se zbog svoje duhovnosti i tankoćutne osjećajnosti ne može prilagoditi svojim župljanima\, ogreznulim u siromaštvu i neukosti (Župnik Ninić) i dr. Svi ti mladi ljudi doživljavaju unutarnji sukob „duha” i „materije”\, ideala i prostote\, „visokih” i „niskih“ načela života. A čini se da je autor u svojim pričama zapravo reproducirao samoga sebe: vlastite sumnje\, vlastita razočarenja\, vlastite nemire. Tek kasnije on je iz toga intelektualističkog ambijenta sišao u svijet ljudskoga stradanja. Naime\, on je pred smrt pripremio knjižicu sa sedam pripovjedaka koju je\, pod naslovom Bosančice\, 1923. izdalo „Društvo sv. Jeronima” u Zagrebu. U njoj je okupio pripovijetke s ratnom tematikom\, koje redom prikazuju dubinu patnje koju je kod običnoga\, siromašnoga svijeta prouzročio rat. Bez patetičnih riječi\, u jednostavnim\, svedenim  slikama\, u prikazu ljudi koji u nijemom bolu trpe glad i tugu\,  Narcis Jenko je uspio izraziti glasni protest protiv rata kao rijetko koji bosanskohercegovački pripovjedač. \nNarcis Jenko nije bio jedan od onih tradicionalnih pripovjedača\, koji su svoje priče ispredali u jednoj nepresušnoj kreativnoj imaginaciji\, lako se suživljavajući s najneobičnijim ličnostima i najčudnijim sudbinama. On je bio bliži onim modernim prozaistima koji u svojim pričama neprestano obnavljaju i umnožavaju sebe\, svoja iskustva i svoje unutarnje svjetove. A u tome je bio među prvima u bosanskohercegovačkoj književnosti. \nZdenko Lešić / Svjetlo riječi
URL:https://kulturnihorizont.com/event/fra-eugen-matic-narcis-jenko-2-2-1889-26-7-1918/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/02/ilustracija-Gabrijel-Jurkic.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250131T200000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250131T220000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250129T091116Z
LAST-MODIFIED:20250129T091116Z
UID:10000071-1738353600-1738360800@kulturnihorizont.com
SUMMARY:William Tell
DESCRIPTION:William Tell je epska povijesna drama iz 2024. koju je napisao i režirao Nick Hamm\, a temelji se na istoimenoj drami Friedricha Schillera. U njemu glume Claes Bang\, Connor Swindells\, Golshifteh Farahani\, Jonah Hauer–King\, Ellie Bamber\, Rafe Spall\, Emily Beecham\, Jonathan Pryce i Ben Kingsley. \nFilm je imao svoju svjetsku premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu 2024. 5. rujna 2024.\, a u kinima se prikazuje od 10. siječnja 2025.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/william-tell/
LOCATION:Narodno sveučilište Livno\, Livno\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/475227191_939155511684432_3060788258535936552_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250131T180000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250131T220000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250131T113802Z
LAST-MODIFIED:20250131T113802Z
UID:10000073-1738346400-1738360800@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Noć muzeja u Tomislavgradu
DESCRIPTION:Kulturno-informativni centar u suradnji s Franjevačkim muzejom Tomislavgrad i Općinom Tomislavgrad i ove godine organizira već tradicionalnu devetu Noć muzeja\, u petak 31. siječnja 2025. godine\, od 18 do 22 sata.\n\n\nOva godina je u znaku 1100. obljetnice krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju tako da i će ovogodišnja Noć muzeja biti u tome duhu.\n\n\nManifestacija započinje Predstavljanjem programa obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva i krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju u 18:00 sati u kino-dvorani KIC-a. Predstavljanjem programa započinjemo proslavu i obilježavanje jednog od najznačajnijih događaja u povijesti hrvatskog naroda – krunidbe prvog hrvatskog kralja Tomislava na Duvanjskom polju.\nNakon toga u Gradskog galeriji KIC-a bit će otvorena izložba fotografija ”Tomislav\, prvi hrvatski kralj i Duvanjsko polje. Povijest u predaji.” u suradnji s Udrugom za očuvanje i promicanje tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini „Stećak”. Autor izložbe je o. Zvonko Martić\, karmelićanin. Fotografije je snimio Jasmin Fazlagić\, umjetnički fotograf.\n\n\nO izložbi Zvonko piše sljedeće: ”Osnovna ideja vodilja u povijesnom uprizorenju krunidbe kralja Tomislava bila je u uporištu da znamo kako su se ornamenti koji se pojavljuju u arhitekturi uvijek pojavljuju i na odjevnim i uporabnim predmetima. U to je vrijeme\, 10. stoljeće\, likovna umjetnost u našim krajevima prvenstveno ornamentalna\, uglavnom nema figuracije\, a glavno obilježje likovnosti u srednjovjekovnoj Hrvatskoj su pleteri koji su pronađeni na crkvenom namještaju\, oltarskim pregradama\, ciborijima i nadvratnicima. Pleteri kao glavni motivi izabrani su iz dva razloga: osim što su autentično starohrvatski oni u sebi nose i simboliku ispreplitanja beskonačnog\, prolaznog i vječnog postojanja\, dok troplet simbolizira i Sveto Trojstvo kao i sadašnjost\, prošlost i budućnost. Uz pletere u izradi kraljevskih insignija i odjeće uzeti su i motivi križa i ptica. Htijući upisati lokalnu duvanjsku baštinu korišten je tzv. Duvanjski križ. Originalni križ potječe najvjerojatnije iz 6. stoljeća i pronađen je u nekropoli u Koritima na Buškom jezeru. Uz motive pletera stilizacija ovoga križa postala je središnjim motivom cijelog projekta.”\n\n\nU 19:00 sati u Franjevačkom muzeju ”fra Jozo Križić” u Tomislavgradu otvorit će se izložba “Chroatorum Bellatores – ratnici u ranom srednjem vijeku”\, u suradnji s Muzejom hrvatskih arheoloških spomenika – Split.\nO ovoj izložbi izdvajamo dio teksta: ”Utemeljenje i održavanje državnosti i identiteta u prošlosti\, kao i danas\, možda je najčešće vezano upravo za ratovanje. Tako bi ratnici igrali važnu\, možda i odlučujuću ulogu u utemeljenju hrvatske države u srednjem vijeku\, a potom i hrvatskog identiteta uopće. Njihovi su arheološki tragovi zaista brojni\, a uz to intrigantni i atraktivni jer često uz funkcionalnu zadaću imaju i onu estetsku\, dosežući čak i do umjetničkih vrijednosti.”\n\n\nZa posjete će u vremenu od 19 do 22 sata biti otvorene Džudža Džaferova džamija\, pravoslavna crkva sv. Nikole\, i spomen-bazilika sv. Nikole Tavelića kao i sve stalne postave franjevačkog muzeja.\n\n\nTakođer prigodno će biti otvorena i Duvanjska kuća u kojoj možete kupiti domaće proizvode kao i razne suvenire s temom 1100. obljetnice.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/noc-muzeja-u-tomislavgradu/
LOCATION:Kulturno-informativni centar Tomislavgrad\, Tomislavgrad
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/474934129_605600368783155_6258856858434074106_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250131T180000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250131T190000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250122T131129Z
LAST-MODIFIED:20250122T131129Z
UID:10000058-1738346400-1738350000@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Predstavljanje Programa obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/predstavljanje-programa-obiljezavanja-1100-obljetnice-hrvatskog-kraljevstva/
LOCATION:Kulturno-informativni centar Tomislavgrad\, Tomislavgrad
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/20a607e6-9bfd-4263-9530-d77e149a7819.jpeg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20250128
DTEND;VALUE=DATE:20250129
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250128T201056Z
LAST-MODIFIED:20250128T201056Z
UID:10000065-1738022400-1738108799@kulturnihorizont.com
SUMMARY:fra Pavao Posilović (1597. - 28. 1. 1657.)
DESCRIPTION:Pavao Posilović (Glamoč\, oko 1597. – Rama\, 28. 1. 1657.)\, je bio hrvatski franjevac\, književnik i biskup iz Bosne i Hercegovine.  \nPavao Posilović rođen je krajem 16. stoljeća u Glamoču\, Tropolje. Franjevačkom redu je pristupio u Visovcu te odlazi na studije u Italiju. Nakon diplomiranja iz filozofije i teologije vraća se u franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu. Dana 16. lipnja 1642. imenovan je za skradinskog biskupa te 7. rujna iste godine i zaređen. Glavni posvetitelj je tada bio talijanski kardinal Giovanni Battista Maria Pallotta\, a suposvetitelji Alfonso Gonzaga i Patrizio Donati. Nakon toga je bio upravitelj upražnjenih biskupija u ugarskom dijelu pod turskom vlašću. Dana 25. listopada 1655. imenovan je za duvanjskog biskupa. Kao apostolski vikar boravio je u Slavoniji. \nPavao je napisao dvije knjige bosančicom: \n\nCvijet od kriposti duhovni i tilesnije prikoristan svakomu virnomu krstjaninu koji ga šti često (Venecija\, 1647.)\nNaslađenje duhovno\, koji želi dobro živiti\, potom toga dobro umriti (Venecija\, 1639.; 1682.).\n\n 
URL:https://kulturnihorizont.com/event/fra-pavao-posilovic-1597-28-1-1657/2025-01-28/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/Nasledenje_duhovno-378_large.jpeg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250124T193000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250124T210000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250114T081916Z
LAST-MODIFIED:20250114T081934Z
UID:10000051-1737747000-1737752400@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Paddington in Peru
DESCRIPTION:Paddington in Peru je animirana avanturistička komedija iz 2024. godine koju je režirao Dougal Wilson (u svom dugometražnom redateljskom debiju) i napisali Mark Burton \, Jon Foster i James Lamont prema priči Paula Kinga \, Simona Farnabyja i Burtona. To je treći dio serijala filmova o Paddingtonu koji se temelji napričama Michaela Bonda o Paddingtonu . U filmu glume Hugh Bonneville \, Emily Mortimer \, Julie Walters \, Jim Broadbent \, Carla Tous\, Olivia Colman \, Antonio Banderas i Ben Whishaw kao glas Paddingtona. \n 
URL:https://kulturnihorizont.com/event/paddington-in-peru/
LOCATION:Narodno sveučilište Livno\, Livno\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/Paddington-in-Peru.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20250124
DTEND;VALUE=DATE:20250125
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250124T191606Z
LAST-MODIFIED:20250124T191606Z
UID:10000059-1737676800-1737763199@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Obljetnica utemeljenja KUD "Rudine" Vidoši
DESCRIPTION:Ideja\, da se formira kulturno umjetničko društvo o župi Vidoši\, stara je nekoliko godina\, da bi se ozbiljnije počelo razmišljati pred Božić 2009. godine\, točnije polovica XII. Mjeseca 2009. godine.\nPrvi sastanak (inicijativa) održan je polovicom prvog mjeseca 2010. godine\, u prostorijama župne kuće u Vidošima\, na kojoj je nazočilo oko 50-ak župljana\, župnik fra Pere Kuliš i župni vikar fra Božidar Blažević.\nNa tom sastanku izabran je Inicijativni odbor (Stipe Bandov\, Josip Perković\, Magdalena Čečura\, Zoran Čečura\, Tatjana Sučić i Anđelka Mandić) koji su imali zadatak obaviti sve pripremne radnje oko formiranja KUD-a\, tj pripremiti Izbornu Skupštinu.\n\n\nIzborna Skupština je zakazana za 24.siječanj 2010. godine\, na kojoj bilo 120 osoba članova skupštine. Donošenjem Odluke o formiranju kulturno umjetničkog društva «Rudine» župa Vidoši\, i svih potrebitih akata i upravnih tijela\, započelo se prvim koracima\, a to je registracija društva i sve potrebite dokumentacije za nesmetan rad i funkcioniranje društva.\nIzbornoj Skupštini nazočili su fra Božidar Blažević i predsjednici te predstavnici kulturno umjetničkih društava iz Livna\, HKUD Dinara\, KUD Podinarije i KUD Kamešnica\, koji su zaželjeli uspješan i dug rad Društva.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/obljetnica-utemeljenja-kud-rudine-vidosi-2/
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/461937193_3906857786262185_3694788633243909376_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20250123T193000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20250123T203000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250109T190747Z
LAST-MODIFIED:20250109T190747Z
UID:10000050-1737660600-1737664200@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Predstava "Bosanac na odmoru"
DESCRIPTION:BOSANAC NA ODMORUIz radionice najboljeg humora ovih prostora dolazi sarajevski kazališni hit -urnebesna monokomedija „Bosanac na odmoru“ u kojoj izvrsni glumac Rijad Gvozden sam igra niz uloga i zasmijava publiku do suza. \nSmijati se muci u inat popularno je u našem narodu i način kako preživljavamo teške i ponekad nemoguće trenutke. Upravo je to bit predstave Bosanac na odmoru. Rijad priča o svom odmoru na moru koji se zbog prevelikih obaveza i naporne žene Begajete pretvorio u pravu noćnu moru. Da bi to dočarao publici mora glumiti nekoliko likova. \nNa beskrajno duhovit način ispričana je u ovoj urnebesnoj monokomediji priča o odmoru koji se kroz prizmu supruga i oca pretvara u svoju suprotnost umor\, znoj i patnju. Komični konflikti supružnika zbog suvišnih krpica\,različitih interesa\,trošenja novca izaziva salve smijeha kod gledatelja. Suprug\,otac štedi svaki dinar-kunu\,na odmoru se osjeća kao na bauštelu\, gunđa\, ali izvšava obaveze. Monodrama progovara o ovisnostima čak i na plaži-ovisnost o mobitelu\, društvenim mrežama. Nema istinskog odmora i diskonetkiranja od svega i svakog. Izgubi se bosanski rahatluk i sposobnost uživanja u čistom besposličarenju\, višesatnom besciljnom kahvelenisanju. \n“Bosanac na odmoru” je nastao po motivima teksta “mora od odmora” Esmira Salihovića koji htio je na humorističan način\, kroz ispovjest supruga\, dočarati sve “muke” kroz koje prolazi porodica sa troje djece\, želeći 10-ak dana planiranih za odmor učiniti što ugodnijim. Konačni ishod je – potreba za odmorom nakon odmora. \nAdaptacija\, režija i igra: Rijad Gvozden.Produkcija GvozdenPro
URL:https://kulturnihorizont.com/event/predstava-bosanac-na-odmoru/
LOCATION:Narodno sveučilište Livno\, Livno\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/Bosanac-na-odmoru.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20250121
DTEND;VALUE=DATE:20250122
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250121T082201Z
LAST-MODIFIED:20250121T082201Z
UID:10000052-1737417600-1737503999@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Slavko Gotovac (7.10.1930. - 21. 1. 1999.)
DESCRIPTION:GOTOVAC\, Slavko\, publicist (Kablići kraj Livna\, 7. X. 1930 — Livno\, 21. I. 1999). Učiteljsku školu započeo u Travniku\, a završio u Mostaru 1952. Od 1950. službenik u Livnu a od 1959. novinar sarajevskog dnevnika Oslobođenje; najprije je dopisnik iz jugozapadne Bosne (1959–75)\, zatim iz Splita (1975–82)\, a do mirovine 1988. urednik je rubrike reportaže. Potom živi u Livnu. Objavio je četiri knjige reportaža\, feljtona i priča\, većinom prethodno objavljenih u novinama. Zanimala ga je sudbina »malih ljudi« te emigranata. U knjizi Stope kroz kuću pisao o splitskim kazališnim glumcima. Kritičari su u njegovim tekstovima primijetili dokumentiranost\, individualizirani jezik i dinamični dijalog. Pisao je također scenarije za kratkometražne i dokumentarne filmove te TV reportaže. (Hrvatski biografski leksikon) \n* * * \nIz pera Rapke Ormana\n„Slavko Gotovac – to nije jedan čovjek“\, rekao je\, onomad\, Abdulah Sidran na književnoj večeri u Livnu. U stvari\, pjesnik je citirao svoju majku\, koja je\, očito\, rado čitala gotovo sve što Gotovac napiše. \nCitat je nastao u vrijeme Zimske olimpijade u Sarajevu (1984.)\, kada je Slavko\, vozeći se trojkom\, iz dana u dan lovio likove i teme za svoje reportaže (Sarajevski krug trojkom)\, a ujutro ih\, taze\, na stranice Oslobođenja\, puštao s pera. \nSlavko Gotovac\, istina\, to nije jedan čovjek\, to je čovjek i majstor\, čovjek i stol (u livanjskom hotelu Dinara jedan stol zovemo Slavkovim)\, čovjek i vertikala (to znaju vjetrovi\, politički naročito)\, čovjek i ljudi oko njega… \nSlavko Gotovac ne može bez ljudi: traže se međusobno – iz potrebe\, mahsuz\, sretnu se u prolazu\, na ulici\, u kavani\, na drumu\, pod čergom\, na groblju\, u kući\, na planini… Začas krene razgovor\, poteče priča. \nGotovčevi sugovornici (junaci\, likovi reportaža) uvijek imaju šta da kažu – o sebi i o drugima\, o tugama i radostima\, o ljudima i vremenima… Sve je to tako obično\, a neobično; prosto\, a nesvakidašnje; jednostavno\, a tako mudro. \nPriča\, naravno\, prolazi kroz filter\, majstor prosijava zrnca pijeska\, prebire i brusi\, stavlja u (kon)tekst\, pa je sve na svom mjestu – ništa suvišno\, ništa nedostatno. Biser nanizan\, sklopljen mozaik. \nSlavkovi junaci su od krvi i mesa – dišu i uzdišu\, pjevaju i podvriskuju\, misle i rade\, piju i bekrijaju\, galame i šapću\, umiju da umuju\, znaju da pričaju\, ganu do suza\, otope do miline… \nListam petu knjigu Slavka Gotovca – Bijele duše\, punim dušu. Zapisujem likove: Zajko Ramin\, Ranko Bobušić Car\, Nenad Kaić Kaja\, Jovan Sundečić\, Ivka Tadić\, Salih Burza\, Narcis Jenko\, Slavka Bralo\, Ervin Šinko\, Dedo Kujundžija\, Fikret Ibrahimpašić Fićo\, Vlado Marjanović… Znam (za) te ljude\, a ne znam. Otkriva mi ih Slavko Gotovac. \nNaiđem na ptice – ždralovi\, golubovi\, paunovi\, slavuji… Obično\, a neobično; znam\, a ne znam. Otkriva mi ih Slavko Gotovac. \nZastanem na stranicama zdanja: Vrepčev han\, kavana Park… Otvorene odaje vremena\, zanosna noćna muzika\, o mladosti… \nJedna reportaža završava ovako: „Ako čovjeku ne možeš pomoći\, bar ga saslušaj.“ Druga: „Lijepo je sresti ljude koji nikad ne priznaju poraz.“ Treća: „A ti\, hanuma\, najprije pobacaj u Miljacku snahine pilule protiv začeća\, i prostri im slame\, ja ti garantiram da će biti unučadi…“ Pri kraju jedne stoji: „U životu je važno dobro uzdahnuti; tih ljudskih uzdaha\, kaže Mile Janjić\, sve je manje\, ljudi sve više škrguću zubima i izgovaraju psovke.“ \nKada bi se na jednom mjestu skupili svi likovi Slavkovih reportaža\, bio bi to impozantan skup\, neobična galerija\, plet i koloplet – likovi sišli s listova\, ljudi pokuljali iz života. Neznani\, a znani; znani\, a neznani. \nNeki likovi su\, jedrinom priče\, prerasli jedan mali format\, pa im Slavko\, ne bez razloga\, otvara nove stranice reportaže (Car Ranko Bobušić\, Fikret Ibrahimpašić Fićo…). Neki su\, opet\, iz reportaže prešli na kratkometražnu filmsku vrpcu (filmovi Ratka Orozovića)\, progovorili puninom života\, osvojili publiku (Car Ranko Bobušić)… \nŠta još reći? Ništa. Reportaže\, jasno i likovi\, o sebi najbolje govore vlastitim slovom. \nFRAGMENTI / PTICE\nPriča Šimun V.: Kad ždralovi sele sa sjevera na jug ili s juga na sjever\, dogo­di se da neki među njima onemoća\, te počne zaostajati. Tada društvo uspori let i sačeka ga\, i nađe mu mjesto u jatu na kom se leti s najmanje napora\, i krenu dalje. Onaj što se bio umorio opet počne zaostajati i ptice ga premjeste na još bolje mjesto\, ali onemoćali ždral sve sporije zamahuje krilima. Onda se zdravi ždralovi okome na bolesnog\, kljucaju ga po glavi nemilosrdno\, dok posve ne sklopi krila i ne počne se strmoglavljivati.  (POSUSTALI ŽDRALOVI) \nU mene su čisti golubovi pismonoše\, svaki vrijedi zlata koliko je težak. Njemački se kaže “briftaube”. (…) Moji golubovi lete i do 120 kilometara na sat. I nemoj se naći uvrijeđen\, da te naučim da postoje sportski golubovi\, pismonoše\, visokoletači i prevrtači\, pa džinovski golubovi\, pa kokošari\, dobošari\, gušani\, gaćani\, kovrčavi golubovi\, galebići\, bradavičari\, kratkokljuni ukrasni golubovi… E\, sad svaku tu skupinu podijeli na desetak vrsta\, moraš da im znaš mane i vrline. Meni je jedan Mađar prodao par pismonoša i naučio me kako da ih hran­im\, čistim\, treniram\, razmnožavam\, kako da ih gledam. Nema toga da im daješ tortu i lebac\, taj bi te Mađar Pišta gađao iz dvocijevke. Golubu pismonoši treba oljušten ječam\, lan\, pšenica\, grašak\, repica\, konoplja\, živa je to muka\, ima speci­jalna prodavnica… Razumiješ? Golub i golubica se razdvajaju\, žive u samicama da bi se jedno drugog što više zaželjelo. Samo će tako najkraćim putem letjeti u golubarnik\, u svoje gnijezdo gdje sa istom čežnjom čeka partner ili partnerica. Kakva je to sreća i umiljavanje! A moja Azra gleda i plače i žali što ja nisam golub da joj doletim. Ooo\, ‘bem te živote\, kompliciran li si. \n* * * \nTada su od onog mađarskog golubara iz Bečkereka kupili par golubova pis­monoša od kog se razmnožilo veliko jato. Dogovorili su se da Azra čuva kuću i golubarnik\, a Fazlija neka čergari i neka nosi kaveze s najboljim golubovima letačima\, i neka sa putovanja pušta jednog po jednog s kratkim porukama: gdje je\, kako je\, kuda će dalje i kada će kući\, i neka kaže da je voli. Ne zna se da li je Fazlija uzbuđeniji kad pušta goluba ili Azra kad ga dočekuje. Prislanjaju “božansku pticu” uz lice i ljube joj kljun i ono njihovo staklasto-biserno oko.  \n (GOLUBOVI NAD ČERGOM)  \nŠta ti imam sad reći? Smrti se više ne bojim\, jer me neće\, jer sam ostario\, ostao sam sam k’o vuk\, izgubio rahatluk. Ona te ščepa kad počneš uživati. Napravio sam kuću\, uveo vodu\, kupio auto k’o lutku i dočekao penziju – a žena mi umrije… Pazi ovo:volio sam pitome golubove prevrtače i visokoletače\, imao sam golubarnik i topio se od miline gledajući ih. Kad mi je žena umrla\, pratili su pogrebnu povorku do groblja\, kružili su iznad nas sve dok je nismo pokopali. Onda su se i oni razletjeli\, golubarnici su ostali prazni… \n* * * \nPitomi golubovi su i nedavno kružili iznad zastinjskog groblja – Livnjaci su sahranjivali šoferskog cara Ranka Bobušića. \n(UMIRANJE NA RATE) \nSvirao je i u “Parku”. Uzoru\, prije rose\, da lak i žice na violini ne ovlaže\, vodile su ga noćobdije ispod starih vrba i jablanova uz “malu Riku” da bigliše na najtanjoj violinskoj žici i na muzički dvoboj izaziva slavuje\, koji su još spavali u grmlju i u krošnjama vrba. Bio je to dvoboj kakav se ne pamti\, a trajao bi sve dok ptice ne bi počele padati s drveća od umora i zanesenosti\, poput kamenja. (U PONOĆ DAME BIRAJU) \nStariji Livnjaci i dan-danas spominju raskošne paunove u dvorištu obližnje upravne zgrade Poljoprivredne stanice (…) koji su pred kišu glasno kriještali\, kao da će biblijski potop. Paunovi kriješte\, a zakupac “Parka” drži se za glavu i kune. Paunovi su malokad omanuli u svojim ptičijim prognozama.  (U PONOĆ DAME BIRAJU) \n* * * \nSTOL SLAVKA GOTOVCA\nstol je tvoja os sidro u luci more tiho mirno \nponekad kad zapuše bura i burno i burno naravno \nstol kaže gdje si tajnica i govornica pouzdana \nu zenit odvede dan u svako doba godine \n  \nstol se nalazi u kutu (i nikom na putu) \ns velikog stakla često slete krilca sunca \nna stol ko na pamet padnu zlatni ključi sjećanja \npospu zrnca života jednostavna topla \n  \nispred je bašta i kad ljeto iznese stolove \nstol tvoj iziđe sjenom se krošnje zaodjene \nza njim ti sjediš i dišeš čist zrak \n(kad je već takav dišeš zrak čist) \n  \nljudi dolaze za tvoj stol i on ih prima za se \nu mir uvodi ako su nemirni glasu otvara slavine \npa curi mlaz svjetla dana pa prosto teče riječ \n  \nkad ljudi odu od stola stol zašuti a potom \ns njihovim likom u knjige novi listovi uđu \n  \n  \n 
URL:https://kulturnihorizont.com/event/slavko-gotovac-7-10-1930-21-1-1999/2025-01-21/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/webp:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/slavko_gotovac_livno.webp
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20250108
DTEND;VALUE=DATE:20250109
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250109T110640Z
LAST-MODIFIED:20250109T110640Z
UID:10000044-1736294400-1736380799@kulturnihorizont.com
SUMMARY:fra Miroslav Džaja (8.1.1885. - 14. 12. 1972.)
DESCRIPTION:Fra Miroslav Džaja\, hrvatski i bosanskohercegovački pisac i crkveni povjesničar\, rođen je 8. siječnja 1885. godine u mjestu Koprivnica kraj Kupresa. Osnovnoškolsku naobrazbu stekao je u Kupresu i Livnu\, četiri razreda gimnazije je pohađao u Gučoj Gori kraj Travnika\, dva u Visokom\, dok je filozofsko-teološki studij završio u Livnu i Gučoj Gori 1908. U Franjevački red stupio je 1902\, a svećenik postao 1907. \nBio kapelan u Jajcu\, župnik u Dobretićima\, Varešu\, Docu\, Vitezu\, Travniku i Brestovskom\, gvardijan u Fojnici i Visokom 1931–38. te definitor Bosne Srebrene. Putovao 1937. u Bugarsku i Carigrad. Da bi potaknuo izvanškolski kulturni rad mladih franjevaca\, u studentskim danima sa Zvonkom Mikićem izradio je Nacrt ili pravilnik Akademije za studente i bogoslove u Livnu. U njihovu društvu »Jukić« surađivao je s Narcisom Jenkom. Objelodanio je nekoliko pjesama te pisao članke religioznog i povijesnog sadržaja u Glasniku sv. Ante (1912–17\, 1919–20\, 1924–27\, 1931 –35\, 1941)\, Serafinskom perivoju (1912)\, Anđelu čuvaru (1917\, 1919\, 1921)\, Našoj misli (1918–19)\, kalendaru Napredak (1923\, 1925\, 1927\, 1931)\, Kalendaru sv. Ante (1926\, 1933–34\, 1945)\, Franjevačkom vjesniku (1929\, 1933–34)\, Bosni Srebrenoj\, Dobrom Pastiru (1960\, 1962\, 1966\, 1973) i Našim ognjištima (1970). \nOsim rukopisa\, samostanskom arhivu u Gorici kraj Livna ostavio je vrijednu zbirku starih fotografija\, poštanskih maraka i arhivske građe. \nFra Miroslav Džaja je preminuo u Franjevačkom samostanu Gorica – Livno\, 14. prosinca 1972. godine. \nZbornik radova fra Miroslava Džaje nazvan “Fra Mirkova čitanka” objavljen je o pedesetoj obljetnici njegove smrti\, 2022. godine. Knjigu su priredili fra Marijan Karaula i vlč. dr. Dubravko Turalija\,a predstavljena je u Livnu i Kupresu. \nPrema riječima jednog od priređivača vlč. dr. Dubravka Turalije\, Fra Mirkova ili Džajina čitanka zbirka je objavljenih i neobjavljenih radova nadaleko poznatoga i uglednoga franjevca fra Miroslava Džaje koji je rodom s Kupresa\, ali je svojom radoznalom prirodom mnogo toga novoga otkrio i zapisao ne samo o Kupresu nego i o Šujici\, Livnu\, Gučoj Gori\, Docu kod Travnika\, Sarajevu\, Dobretićima\, Jajcu i još nekim krajevima Bosne u kojima je pastoralno djelovao. U svojih 88 godina života\, 70 godina redovništva\, a toliko i pisanog stvaralaštva\, pisao je o svemu – o narodnim običajima i pjesmama\, o narodnim pričama i legendama\, o istinitim događajima i pripovijestima te o svojim osobnim povijesnim otkrićima iz starih samostanskih matica te svojim zapažanjima i sjećanjima. Zato se s pravom smatra istraživačem\, arheologom\, etnologom\, povjesničarom te vrsnim pripovjedačem i pjesnikom svojega vremena. Da je bio doajen među intelektualcima prve polovine 20. st.\, najbolje pokazuje suradnja s najpoznatijim hrvatskim povjesničarem toga doba vlč. dr. Krunoslavom Draganovićem\, ali i druženje s tada najistaknutijim piscima i pjesnicima kao što su Izidor Poljak\, Vladimir Nazor\, Velimir Deželić\, Dragutin Domjanić\, Milan Pavelić i Ivan Merz – vodeći intelektualac toga vremena – s kojim je dijelio ne samo prijateljevanje nego i iste stavove. \n– Fra Miroslav je ponajprije bio revan redovnik i častan svećenik čiji se stvaralački rad ne svodi samo na famoznu svima poznatu monografiju “Sa Kupreške visoravni” nego i na brojna druga djela i zabilježbe koje vrijedi znati\, a koje ćete moći čitati u novoj knjizi. Uz njegovu upotpunjenu biografiju\, tu se nalazi i izbor njegovih sakupljenih narodnih pjesama za gusle iz Kupresa i okolice\, ali i mala zbirka njegove vlastite pjesničke ostavštine. U knjizi su također članci o različitim mjestima i događajima diljem Bosne\, zatim putopisi i hodočašća\, predaje i pripovijesti\, osvrti i zapažanja\, uspomene i spomenice\, starine i običaji te narodne poslovice i zagonetke. Kada se sagleda Džajin cjeloviti opus\, bez imalo preuzetnosti može se reći da ono što je Josip Flavije bio za Palestinu\, Porfirogenet za Bizant\, Evliya Çelebi za Tursko Carstvo\, što je bio Claudio Magris za Austro-Ugarsku Monarhiju i fra Grgo Martić za Bosnu u 19. st.\, to je bio fra Miroslav Mirko Džaja za Bosnu u 20. stoljeća. Tu svoju stvaralačku svestranost zahvaljuje čudesnom izlječenju zagovorom sv. Ante\, kojemu je zauzvrat obećao napisati trinaest članaka u katoličkom mjesečniku “Glasnik sv. Antuna Padovanskog”. Međutim\, umjesto trinaest\, napisao je tri puta tristo\, što objavljenih\, što neobjavljenih lirskih i proznih radova – napisao je o knjizi vlč. dr. Dubravko Turalija koji je\, uz fra Marijana Karaulu\, jedan od priređivača ove uistinu vrijedne publikacije. \nPoučni tekstovi \nKnjiga je s opravdanim razlogom nazvana “Fra Mirkova čitanka” jer sadrži zbirku autorovih odabranih književnih\, pjesničkih\, znanstvenih\, narodno-popularnih\, poučnih i pučkih tekstova koji služe ne samo kao zanimljivo nego i poučno štivo. Knjiga zadovoljava sve visoke zahtjeve\, kako one sadržajne tako i didaktičko-metodičke\, estetske\, komunikacijske i praktično-uporabne. Po namjeri je prilagođena svim dobima\, a prema predmetnom sustavu komotno može biti dopuna\, čak i školskim povijesno-književnim priručnicima. \nDJELA:\n\nSa Kupreške visoravni. Otinovci—Kupres 1970.\nPougarje i njegova okolica (monografija\, 1995.)\nčlanci i studije o povijesti školstva bosanskih franjevaca\, prilozi vjerskog sadržaja\, priče i pjesme – u periodici.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/fra-miroslav-dzaja-8-1-1885-14-12-1972/2025-01-08/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/png:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/fra-Miroslav-Dzaja.png
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20250105
DTEND;VALUE=DATE:20250106
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20250104T215018Z
LAST-MODIFIED:20250104T222541Z
UID:10000038-1736035200-1736121599@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Vojislava Kaić (26.8.1926. - 5.1.2015.
DESCRIPTION:Vojislava (Voja) Kaić rođena je 26. kolovoza 1926. u Livnu\, u uglednoj hrvatskoj katoličkoj obitelji Kaić. Rod Kaića je tijekom 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća imao znatnu ulogu u društvenom\, vjerskom\, gospodarskom\, kulturnom i političkom životu livanjskog  kraja\, a preko života i djela  Voje dao je veliki značaj i u humanitarnom planu. Potvrđeni kao sposobni trgovci\, obrtnici\, zemljoposjednici\, hotelijeri\, gradonačelnici\, svećenici\, učitelji\, pokretači vrijednih akcija u vjerskom\, gospodarskom i kulturnom životu\, pridonosili su svekolikom napretku Livna i cijelog livanjskog kraja. Vojin djed Ante Kaić bio je višegodišnji ugledni gradonačelnik Livna\, dobrotvor\, borac za prava hrvatskog naroda\, vrlo poduzetan i uspješan trgovac.  Otac Mate Kaić\, rođen 8. listopada 1885. godine\, završio je klasičnu gimnaziju u Travniku\, koju je svojevremeno podigao i otvorio vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. Majka Milka rođena Mutabžija rođena je 1895. godine u Starom Majdanu (Sanski Most)\, a  njezini su podrijetlom iz Like. Prije vjenčanja bila je učiteljica u Livnu 1917. i 1918. godine. Mato i Milka vjenčali su se 1920. godine u Banjoj Luci. \nVojin djed po ocu bio je trgovac\, a kad je on umro pred I. svjetski rat\, njezin otac Mate preuzima trgovinu\, a završio je i livanjsku trgovačku školu. Matko kao mladi trgovac pokušava hvatati korak s Europom. On je prvi rođeni Livnjanin koji se početkom 20. stoljeća počeo amaterski baviti fotografiranjem. Već 1903. godine nabavlja iz Beča foto-kameru\, koju je kći Voja s nekoliko sačuvanih ploča darovala muzejskoj zbirci franjevačkog samostana na Gorici u Livnu. Po sačuvanim fotografijama vidi se da je Mato Kaić imao istančan umjetnički osjećaj i za izbor motiva\, i za kut snimanja\, i osvjetljenje objekta. Zasigurno je u tome svoga udjela imalo i njegovo trajno drugovanje s Gabrijelom Jurkićem\, s kojim je prijateljevao još iz školskih klupa\, kad su išli u isti razred livanjske trgovačke škole. S njegovih fotografija Gabrijel Jurkić je napravio puno svojih slika.Mato bio je i vlasnik i prvog motorbicikla u Livnu\, koji je nabavio njegov otac Anto 1911. godine\, a motor je proizvela tvornica kotača u Neckarsulmu (Württemberg). Vojin otac je jedno vrijeme imao i svoju pilanu u šumi Koprivnici (između Kupresa i Bugojna). Godine 1932. napušta trgovinu\, i s obitelji preseljava iz centra Livna na svoje veliko imanje u Donjem Žabljaku predgrađu Livna. Svoje imanje prozvanim “Matin pod” uredio je tako stručno i znalački da je u cijelom livanjskom kraju služilo kao primjer uzorno uređenog gospodarstva. U ono vrijeme imao je sustav navodnjavanja. Mato je u voćnjaku imao 600 stabala raznovrsnih voćaka. Jadranski dnevnik iz Splita 20. rujna 1934. objavljuje članak dr. Ive Tudora\, livanjskog dopisnika Jadranskog lista pod naslovom ˝Na posjedu Mate A. Kaića u Žabljaku˝\, u kojem zapisuje: ˝Njegova kuća\, to je bogata literatura gospodarstva i voćarstva\, iz koje on dnevno uči\, da u praksi primjeni: stečeno znanje i iskustvo. … Kod njega su posađene najfinije europejske jabuke\, koje odlično uspijevaju ... Gospodin Kaić znači za naše malo mjesto najveće dobro. Njegov posjed predstavlja uzor u koji se može ugledati sav naš srez. Kad bi u svakom srezu bilo ovako vrijednih\, naprednih i požrtvovanih ljudi kao što je g. Kaić\, sigurno bi se osjetio u gospodarskom pravcu veliki napredak.˝ Da je Mato bio priznati poljoprivredni stručnjak potvrđuju i predavanja za puk koja je održavao iz tog područja. \nVoja je imala brata Vlatka\, rođenog 1924.\, koji je pohađao je realnu gimnaziju u Splitu\, a zadnju godinu u Sinju. Vlatko je stradao u ratnom vihoru II. svjetskog rata na križnom putu Bleiburga\, a obitelj nikada nije saznala da li je živ ili mrtav\, i samo je u vjeri mogla nositi taj bolni križ. Pisao je vrlo lijepe pjesme. Voja završava trgovačku akademiju u Banja Luci. Dolazi u Zagreb s namjerom da nastavi studij. No ratno vrijeme i prilike joj to nisu dopustile. Prošla je najveće stratište hrvatskog naroda\, Bleiburg\, ističe u riječi oproštaja  fra Josip\,  te svjedoči: ˝Bila je radosna kad bi čula da negdje netko recitira stihove: ´Kud je Hrvat prošao makovi su rujni po poljima cvali.´ Osobno sam doživljavao da su je ti stihovi vraćali godinama natrag u prošlost\, znala bi i suza poteći\, jer malo ih je koji su se vratili. Vjerom u Boga i jasnim pravcem u životu znala se snaći i onda kad joj prilike nisu baš davale puno mogućnosti.˝  Voja se vraća u Livno da bude pri ruci roditeljima. Radi kao službenik u kancelariji rudnika\, a zatim u banci. ˝Posvećuje se poslu\, pomoći roditeljima u obitelji\, molitvi i činjenju dobra drugima. Resi je savjesnost i marljivost u obavljanju dužnosti\, rijetka toplina duše\, osjetljivost prema drugima\, uljudnost\, otmjenost\, kultura ophođenja\, gostoljubivost\, bogoljublje\, domoljublje i čovjekoljublje. Izrazito bistra uma\, lucidna˝\, ističe u oproštajnoj riječi provincijalka s. Anemarie. U domaćinstvu obitelji Kaić kroz dugi niz godina pomaže Ivka Jelčić\, koja ostaje s Vojom i nakon smrti njezinih roditelja.  Otac Mato je umro 25. veljače 1967.\, a majka Milka 1979. godine. \nNakon smrti dobrih i plemenitih roditelja\, te umirovljenja\, Voja se još više posvećuje Gospodinu. Kroz sav život živi i osjeća Crkvu. Imala je stan u Zoranićevoj ulici u Splitu\, u kojem je povremeno živjela. Jednog dana dobila je od susjede Marije Pera u Splitu sličicu na kojoj je lik nadbiskupa Josipa Stadlera\, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa i njegov kratki životopis\, koju je dobila od gđe Marije Pešić iz Omiša\, Prijateljice Malog Isusa. Marija Pera tu sličicu daje Voji\, jer je ona iz Bosne\, a ovo je njezin nadbiskup\, i pomislila je kako će se ona tome obradovati. Kad je Voja pročitala kratki životopis tada se sjetila da joj je majka\, koja je pohađala učiteljsku školu u Sarajevu\, pripovijedala o prvom vrhbosanskom nadbiskupu Stadleru kao velikom i svetom čovjeku. U ovom dijelu Bosne i Hercegovine nije bilo njegovih sestara i Voja je poželjela kako bi bilo lijepo da u njezinoj kući bude kapelica posvećena Djetetu Isusu i da tu žive sestre Služavke Maloga Isusa\, koje će tu svakodnevno slaviti Boga. Voja preko susjede gđe Marije Pera i gđe Marije Pešić stupa u kontakt sa s. Eduardom Marić\, Služavkom Malog Isusa\, koja je u Omišu vodila Prijatelje Malog Isusa pa ju je gđa Pešić dobro poznavala. Razgovarale su o Vojinoj želji i namjeri\, s kojom Voja upoznaje i Vrhovnu upravu Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Voja svoju stojnu i gospodarsku kuću\, sa svim pripadajućim prostorom dariva Splitskoj Provinciji sv. Josipa Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Sestre su na tom prostoru sagradile još jednu kuću i tako je imanje obitelji Mate Kaića preko njegove kćerke Vojislave postalo Duhovni centar Kuća Djeteta Isusa u Livnu. Banjalučki biskup mons. Franjo Komarica blagoslovio je kuću 29. listopada 2006.\, a 14. kolovoza 2012. godine posvetio je oltar\, blagoslovio i otvorio veliku kapelu i kuću 3 Djeteta Isusa. Tom zgodom biskup ističe kako je Božja providnost\, preko plemenite gđice Voje Kaić\, učinila da sestre Služavke Malog Isusa dođu u ovaj dragi livanjski kraj\, da u ovom kutu banjalučke biskupije bude duhovna oaza\, mjesto održavanja susreta i duhovnih vježbi za sestre\, za  njihove vanjske suradnike Prijatelje Malog Isusa\, za mlade\, djecu\, obitelji i duhovne skupine livanjskog kraja i šire. Fra Josip je u riječi oproštaja naglasio\, da je teta Voja ˝znala u nestalnostima života biti strpljiva\, odvažiti se na neke putove koji su mnogima drugim bili su strani ili čak neshvatljivi. Jedan od tih putova bio je ulazak u njezin život sestara Malog Isusa. … Bilo je to samo onako kako je ona znala\, tiho\, nenametljivo\, samo je ona prepoznala u tome Božju providnost. Samo je ona imala na umu da dovede sestre iz raznih krajeva naše Domovine i šire\, u svoje Livno i u svoj Žabljak. Samo je ona osjetila onu ljetnu milinu i blagost\, tišinu blagog vjetra i opuštajući zvuk vode. Znala je i vjerovala naša pokojnica svojim pronicavim srcem da će tu biti mjesto molitve\, kajanja\, praštanja\, nalaženja Boga.˝ Fra Josip je zahvalio Bogu što imamo šansu biti svjedoci pravih i ispunjenih života kakav je bio život tete Voje\, te zaključio: ˝Teško je predstaviti sve terete i nevolje koje je za života morala svladati ova starica\, no bila je okićena strpljivošću\, povjerenjem\, razumijevanjem i ljubavlju\, plemenitošću. Ona je onu rečenicu iz evanđelja da se ne brinemo tjeskobno stvarno pretočila u život. Iz onoga što sam ju poznavao vidio sam ženu s osmjehom na licu\, koja je zračila ne namještenim\, nego unutrašnjim zadovoljstvom.˝ \nDolaskom sestara Služavki Malog Isusa u Žabljak Voja živi sa sestrama. Sretna i radosna što je Isus u presvetom oltarskomu sakramentu stalno u njihovoj sredini\, da može doći u kapelu i tu se moliti. ˝Voja je bila duša molitve i djetinje predanosti  Bogu. Redovito prati život i zbivanja u Crkvi i svijetu\, preko hrvatskog radija i televizije\, čitanjem crkvenog tiska\, te u molitvu uključuje potrebe Crkve i svijeta\, a osobito svog ljubljenog Livna i njegovih građana. Strpljiva u bolesti i nemoći\, a bistra uma do zadnjeg daha. Zahvalna i za najmanje učinjenu uslugu. S Bogom je živjela i u Bogu uvijek pripravna za odlazak u kuću Očevu. U njezinim bistrim svijetlim očima zrcalilo se nebo\, čitao se odsjaj traženja i praćenja zvijezde koja vodi k Isusu i radost da ga je našla˝\, posvjedočila je provincijalka s. Anemarie. Smrću dobre i plemenite tete Voje odlazi iz naše sredine jedna generacija obitelji Kaić\, ali ona ostavlja jedan trajni\, snažni i prepoznatljivi pečat među nama\, u povijesti grada Livna\, a i izvan granica Bosne. Obitelj Kaić nastavlja živjeti u Duhovnom centru Malog Isusa u Žabljaku\, u svima koji u njemu žive i koji u njemu budu živjeli i radili\, tu se duhovno krijepili i nalazili okrepu duše i tijela\, naglasila je u zaključnoj misli oproštaja provincijalka s. Anemarie.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/vojislava-kaic-26-8-1926-5-1-2015/2025-01-05/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/Vojislava-Kaic.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241230T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241230T210000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241228T092156Z
LAST-MODIFIED:20241228T092156Z
UID:10000037-1735585200-1735592400@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Tradicionalni Božićni koncert župnih zborova u Tomislavgradu
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/tradicionalni-bozicni-koncert-zupnih-zborova-u-tomislavgradu/
LOCATION:Crkva sv. Nikole Tavelića (spomen-bazilika)\, Tomislavgrad\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/Koncert-zupnih-zborova-Tomislavgrad-2024.jpeg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241228T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241228T210000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241220T171310Z
LAST-MODIFIED:20241220T171310Z
UID:10000029-1735412400-1735419600@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Tradicionalni božićni koncert "Božić u Šujici 2024."
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/tradicionalni-bozicni-koncert-bozic-u-sujici-2024/
LOCATION:Crkva sv. Ante\, Šujica\, Tomislavgrad\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/Bozic-u-Sujici-2024.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241228T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241228T200000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241228T091642Z
LAST-MODIFIED:20241228T091642Z
UID:10000036-1735412400-1735416000@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Promocija knjige Isus lider
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/promocija-knjige-isus-lider/
LOCATION:Hotel NOVITAS\, Livno\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/470874826_597381299506503_1198365555324360851_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241228T170000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241228T180000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241222T201019Z
LAST-MODIFIED:20241222T201019Z
UID:10000035-1735405200-1735408800@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Božićna čajanka u Glamoču
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/bozicna-cajanka-u-glamocu/
LOCATION:Gradski park\, Livno\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/470182055_611950388072933_191046713737515823_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241228T170000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241228T180000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241204T140843Z
LAST-MODIFIED:20241204T140937Z
UID:10000016-1735405200-1735408800@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Kupres: Božićni sajam rukotvorina i domaćih proizvoda
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/kupres-bozicni-sajam-rukotvorina-i-domacih-proizvoda/
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/468654991_1608830620038684_5356226473609546043_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20241227
DTEND;VALUE=DATE:20241228
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241221T224828Z
LAST-MODIFIED:20241221T224828Z
UID:10000034-1735257600-1735343999@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Adria Ski Kupres: otvaranje skijaške sezone
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/adria-ski-kupres-otvaranje-skijaske-sezone/
LOCATION:Adria Ski\, Kupres
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/470909273_18289062214209332_2425584048419140167_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241223T193000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241223T210000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241220T171951Z
LAST-MODIFIED:20241220T171951Z
UID:10000030-1734982200-1734987600@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Predstava 'Žaba' u ponedjeljak u dvorani Pastoralnog centra Župe Livnu - 19:30h
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/predstava-zaba-u-ponedjeljak-u-dvorani-pastoralnog-centra-zupe-livnu-1930h/
LOCATION:Pastoralni centar župe Svih Svetih\, Livno\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/470590440_1362837138504028_7991202955334450753_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241223T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241223T200000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241219T172835Z
LAST-MODIFIED:20241219T172835Z
UID:10000022-1734980400-1734984000@kulturnihorizont.com
SUMMARY:26. samostalni koncert Tomislavgradskih mažoretkinja
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/26-samostalni-koncert-tomislavgradskih-mazoretkinja/
LOCATION:Kulturno-informativni centar Tomislavgrad\, Tomislavgrad
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/470185405_985156293633130_8951989493926368110_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241222T200000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241222T210000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241220T183726Z
LAST-MODIFIED:20241220T183726Z
UID:10000033-1734897600-1734901200@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Humanitarna predstava "Idiotska gimnazija"
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/humanitarna-predstava-idiotska-gimnazija/
LOCATION:Kulturno-informativni centar Tomislavgrad\, Tomislavgrad
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/469833144_18343191007132665_974262704040529807_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241222T180000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241222T190000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241219T204923Z
LAST-MODIFIED:20241219T204923Z
UID:10000028-1734890400-1734894000@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Projekcija filma "Grinch" u Glamoču
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/projekcija-filma-grinch-u-glamocu/
LOCATION:Dom kulture Glamoč\, Glamoč
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/470232284_3761404470775798_5631071447944693028_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241222T160000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241222T200000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241220T172805Z
LAST-MODIFIED:20241220T172805Z
UID:10000032-1734883200-1734897600@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Advent u Srđevićima 2024.
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/advent-u-srdevicima-2024/
LOCATION:OŠ Srđevići\, Srđevići\, Livno\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/Srdevici.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241222T130000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241222T140000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241219T202026Z
LAST-MODIFIED:20241219T202107Z
UID:10000027-1734872400-1734876000@kulturnihorizont.com
SUMMARY:FRAMA Tomislavgrad: Humanitarno adventsko druženje
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/frama-tomislavgrad-humanitarno-adventsko-druzenje/
LOCATION:Crkva sv. Nikole Tavelića (spomen-bazilika)\, Tomislavgrad\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/frama.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241221T190000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241221T200000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241219T170359Z
LAST-MODIFIED:20241219T170458Z
UID:10000018-1734807600-1734811200@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Božićni koncert HKUD Dinara Livno
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/bozicni-koncert-hkud-dinara-livno/
LOCATION:Osnovna glazbena škola Franjo S. Vilhar Livno\, Livno\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/470664104_1361463608641381_5038573666482526411_n.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=Europe/Zagreb:20241221T170000
DTEND;TZID=Europe/Zagreb:20241221T200000
DTSTAMP:20260423T010327
CREATED:20241220T172323Z
LAST-MODIFIED:20241220T172323Z
UID:10000031-1734800400-1734811200@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Advent u Biloj 2024.
DESCRIPTION:
URL:https://kulturnihorizont.com/event/advent-u-biloj-2024/
LOCATION:Igralište kod crkve sv. Franje Asišog\, Bila\, Livno\, Bosnia and Herzegovina
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2024/12/Bila.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR