BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Kulturni horizont - ECPv6.15.20//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Kulturni horizont
X-ORIGINAL-URL:https://kulturnihorizont.com
X-WR-CALDESC:Događaji za Kulturni horizont
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:Europe/Zagreb
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20260329T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20261025T010000
END:STANDARD
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20270328T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20271031T010000
END:STANDARD
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20280326T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20281029T010000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20270105
DTEND;VALUE=DATE:20270106
DTSTAMP:20260427T151413
CREATED:20250104T215018Z
LAST-MODIFIED:20250104T222541Z
UID:10000041-1799107200-1799193599@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Vojislava Kaić (26.8.1926. - 5.1.2015.
DESCRIPTION:Vojislava (Voja) Kaić rođena je 26. kolovoza 1926. u Livnu\, u uglednoj hrvatskoj katoličkoj obitelji Kaić. Rod Kaića je tijekom 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća imao znatnu ulogu u društvenom\, vjerskom\, gospodarskom\, kulturnom i političkom životu livanjskog  kraja\, a preko života i djela  Voje dao je veliki značaj i u humanitarnom planu. Potvrđeni kao sposobni trgovci\, obrtnici\, zemljoposjednici\, hotelijeri\, gradonačelnici\, svećenici\, učitelji\, pokretači vrijednih akcija u vjerskom\, gospodarskom i kulturnom životu\, pridonosili su svekolikom napretku Livna i cijelog livanjskog kraja. Vojin djed Ante Kaić bio je višegodišnji ugledni gradonačelnik Livna\, dobrotvor\, borac za prava hrvatskog naroda\, vrlo poduzetan i uspješan trgovac.  Otac Mate Kaić\, rođen 8. listopada 1885. godine\, završio je klasičnu gimnaziju u Travniku\, koju je svojevremeno podigao i otvorio vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. Majka Milka rođena Mutabžija rođena je 1895. godine u Starom Majdanu (Sanski Most)\, a  njezini su podrijetlom iz Like. Prije vjenčanja bila je učiteljica u Livnu 1917. i 1918. godine. Mato i Milka vjenčali su se 1920. godine u Banjoj Luci. \nVojin djed po ocu bio je trgovac\, a kad je on umro pred I. svjetski rat\, njezin otac Mate preuzima trgovinu\, a završio je i livanjsku trgovačku školu. Matko kao mladi trgovac pokušava hvatati korak s Europom. On je prvi rođeni Livnjanin koji se početkom 20. stoljeća počeo amaterski baviti fotografiranjem. Već 1903. godine nabavlja iz Beča foto-kameru\, koju je kći Voja s nekoliko sačuvanih ploča darovala muzejskoj zbirci franjevačkog samostana na Gorici u Livnu. Po sačuvanim fotografijama vidi se da je Mato Kaić imao istančan umjetnički osjećaj i za izbor motiva\, i za kut snimanja\, i osvjetljenje objekta. Zasigurno je u tome svoga udjela imalo i njegovo trajno drugovanje s Gabrijelom Jurkićem\, s kojim je prijateljevao još iz školskih klupa\, kad su išli u isti razred livanjske trgovačke škole. S njegovih fotografija Gabrijel Jurkić je napravio puno svojih slika.Mato bio je i vlasnik i prvog motorbicikla u Livnu\, koji je nabavio njegov otac Anto 1911. godine\, a motor je proizvela tvornica kotača u Neckarsulmu (Württemberg). Vojin otac je jedno vrijeme imao i svoju pilanu u šumi Koprivnici (između Kupresa i Bugojna). Godine 1932. napušta trgovinu\, i s obitelji preseljava iz centra Livna na svoje veliko imanje u Donjem Žabljaku predgrađu Livna. Svoje imanje prozvanim “Matin pod” uredio je tako stručno i znalački da je u cijelom livanjskom kraju služilo kao primjer uzorno uređenog gospodarstva. U ono vrijeme imao je sustav navodnjavanja. Mato je u voćnjaku imao 600 stabala raznovrsnih voćaka. Jadranski dnevnik iz Splita 20. rujna 1934. objavljuje članak dr. Ive Tudora\, livanjskog dopisnika Jadranskog lista pod naslovom ˝Na posjedu Mate A. Kaića u Žabljaku˝\, u kojem zapisuje: ˝Njegova kuća\, to je bogata literatura gospodarstva i voćarstva\, iz koje on dnevno uči\, da u praksi primjeni: stečeno znanje i iskustvo. … Kod njega su posađene najfinije europejske jabuke\, koje odlično uspijevaju ... Gospodin Kaić znači za naše malo mjesto najveće dobro. Njegov posjed predstavlja uzor u koji se može ugledati sav naš srez. Kad bi u svakom srezu bilo ovako vrijednih\, naprednih i požrtvovanih ljudi kao što je g. Kaić\, sigurno bi se osjetio u gospodarskom pravcu veliki napredak.˝ Da je Mato bio priznati poljoprivredni stručnjak potvrđuju i predavanja za puk koja je održavao iz tog područja. \nVoja je imala brata Vlatka\, rođenog 1924.\, koji je pohađao je realnu gimnaziju u Splitu\, a zadnju godinu u Sinju. Vlatko je stradao u ratnom vihoru II. svjetskog rata na križnom putu Bleiburga\, a obitelj nikada nije saznala da li je živ ili mrtav\, i samo je u vjeri mogla nositi taj bolni križ. Pisao je vrlo lijepe pjesme. Voja završava trgovačku akademiju u Banja Luci. Dolazi u Zagreb s namjerom da nastavi studij. No ratno vrijeme i prilike joj to nisu dopustile. Prošla je najveće stratište hrvatskog naroda\, Bleiburg\, ističe u riječi oproštaja  fra Josip\,  te svjedoči: ˝Bila je radosna kad bi čula da negdje netko recitira stihove: ´Kud je Hrvat prošao makovi su rujni po poljima cvali.´ Osobno sam doživljavao da su je ti stihovi vraćali godinama natrag u prošlost\, znala bi i suza poteći\, jer malo ih je koji su se vratili. Vjerom u Boga i jasnim pravcem u životu znala se snaći i onda kad joj prilike nisu baš davale puno mogućnosti.˝  Voja se vraća u Livno da bude pri ruci roditeljima. Radi kao službenik u kancelariji rudnika\, a zatim u banci. ˝Posvećuje se poslu\, pomoći roditeljima u obitelji\, molitvi i činjenju dobra drugima. Resi je savjesnost i marljivost u obavljanju dužnosti\, rijetka toplina duše\, osjetljivost prema drugima\, uljudnost\, otmjenost\, kultura ophođenja\, gostoljubivost\, bogoljublje\, domoljublje i čovjekoljublje. Izrazito bistra uma\, lucidna˝\, ističe u oproštajnoj riječi provincijalka s. Anemarie. U domaćinstvu obitelji Kaić kroz dugi niz godina pomaže Ivka Jelčić\, koja ostaje s Vojom i nakon smrti njezinih roditelja.  Otac Mato je umro 25. veljače 1967.\, a majka Milka 1979. godine. \nNakon smrti dobrih i plemenitih roditelja\, te umirovljenja\, Voja se još više posvećuje Gospodinu. Kroz sav život živi i osjeća Crkvu. Imala je stan u Zoranićevoj ulici u Splitu\, u kojem je povremeno živjela. Jednog dana dobila je od susjede Marije Pera u Splitu sličicu na kojoj je lik nadbiskupa Josipa Stadlera\, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa i njegov kratki životopis\, koju je dobila od gđe Marije Pešić iz Omiša\, Prijateljice Malog Isusa. Marija Pera tu sličicu daje Voji\, jer je ona iz Bosne\, a ovo je njezin nadbiskup\, i pomislila je kako će se ona tome obradovati. Kad je Voja pročitala kratki životopis tada se sjetila da joj je majka\, koja je pohađala učiteljsku školu u Sarajevu\, pripovijedala o prvom vrhbosanskom nadbiskupu Stadleru kao velikom i svetom čovjeku. U ovom dijelu Bosne i Hercegovine nije bilo njegovih sestara i Voja je poželjela kako bi bilo lijepo da u njezinoj kući bude kapelica posvećena Djetetu Isusu i da tu žive sestre Služavke Maloga Isusa\, koje će tu svakodnevno slaviti Boga. Voja preko susjede gđe Marije Pera i gđe Marije Pešić stupa u kontakt sa s. Eduardom Marić\, Služavkom Malog Isusa\, koja je u Omišu vodila Prijatelje Malog Isusa pa ju je gđa Pešić dobro poznavala. Razgovarale su o Vojinoj želji i namjeri\, s kojom Voja upoznaje i Vrhovnu upravu Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Voja svoju stojnu i gospodarsku kuću\, sa svim pripadajućim prostorom dariva Splitskoj Provinciji sv. Josipa Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Sestre su na tom prostoru sagradile još jednu kuću i tako je imanje obitelji Mate Kaića preko njegove kćerke Vojislave postalo Duhovni centar Kuća Djeteta Isusa u Livnu. Banjalučki biskup mons. Franjo Komarica blagoslovio je kuću 29. listopada 2006.\, a 14. kolovoza 2012. godine posvetio je oltar\, blagoslovio i otvorio veliku kapelu i kuću 3 Djeteta Isusa. Tom zgodom biskup ističe kako je Božja providnost\, preko plemenite gđice Voje Kaić\, učinila da sestre Služavke Malog Isusa dođu u ovaj dragi livanjski kraj\, da u ovom kutu banjalučke biskupije bude duhovna oaza\, mjesto održavanja susreta i duhovnih vježbi za sestre\, za  njihove vanjske suradnike Prijatelje Malog Isusa\, za mlade\, djecu\, obitelji i duhovne skupine livanjskog kraja i šire. Fra Josip je u riječi oproštaja naglasio\, da je teta Voja ˝znala u nestalnostima života biti strpljiva\, odvažiti se na neke putove koji su mnogima drugim bili su strani ili čak neshvatljivi. Jedan od tih putova bio je ulazak u njezin život sestara Malog Isusa. … Bilo je to samo onako kako je ona znala\, tiho\, nenametljivo\, samo je ona prepoznala u tome Božju providnost. Samo je ona imala na umu da dovede sestre iz raznih krajeva naše Domovine i šire\, u svoje Livno i u svoj Žabljak. Samo je ona osjetila onu ljetnu milinu i blagost\, tišinu blagog vjetra i opuštajući zvuk vode. Znala je i vjerovala naša pokojnica svojim pronicavim srcem da će tu biti mjesto molitve\, kajanja\, praštanja\, nalaženja Boga.˝ Fra Josip je zahvalio Bogu što imamo šansu biti svjedoci pravih i ispunjenih života kakav je bio život tete Voje\, te zaključio: ˝Teško je predstaviti sve terete i nevolje koje je za života morala svladati ova starica\, no bila je okićena strpljivošću\, povjerenjem\, razumijevanjem i ljubavlju\, plemenitošću. Ona je onu rečenicu iz evanđelja da se ne brinemo tjeskobno stvarno pretočila u život. Iz onoga što sam ju poznavao vidio sam ženu s osmjehom na licu\, koja je zračila ne namještenim\, nego unutrašnjim zadovoljstvom.˝ \nDolaskom sestara Služavki Malog Isusa u Žabljak Voja živi sa sestrama. Sretna i radosna što je Isus u presvetom oltarskomu sakramentu stalno u njihovoj sredini\, da može doći u kapelu i tu se moliti. ˝Voja je bila duša molitve i djetinje predanosti  Bogu. Redovito prati život i zbivanja u Crkvi i svijetu\, preko hrvatskog radija i televizije\, čitanjem crkvenog tiska\, te u molitvu uključuje potrebe Crkve i svijeta\, a osobito svog ljubljenog Livna i njegovih građana. Strpljiva u bolesti i nemoći\, a bistra uma do zadnjeg daha. Zahvalna i za najmanje učinjenu uslugu. S Bogom je živjela i u Bogu uvijek pripravna za odlazak u kuću Očevu. U njezinim bistrim svijetlim očima zrcalilo se nebo\, čitao se odsjaj traženja i praćenja zvijezde koja vodi k Isusu i radost da ga je našla˝\, posvjedočila je provincijalka s. Anemarie. Smrću dobre i plemenite tete Voje odlazi iz naše sredine jedna generacija obitelji Kaić\, ali ona ostavlja jedan trajni\, snažni i prepoznatljivi pečat među nama\, u povijesti grada Livna\, a i izvan granica Bosne. Obitelj Kaić nastavlja živjeti u Duhovnom centru Malog Isusa u Žabljaku\, u svima koji u njemu žive i koji u njemu budu živjeli i radili\, tu se duhovno krijepili i nalazili okrepu duše i tijela\, naglasila je u zaključnoj misli oproštaja provincijalka s. Anemarie.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/vojislava-kaic-26-8-1926-5-1-2015/2027-01-05/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/01/Vojislava-Kaic.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR