BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Kulturni horizont - ECPv6.15.20//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Kulturni horizont
X-ORIGINAL-URL:https://kulturnihorizont.com
X-WR-CALDESC:Događaji za Kulturni horizont
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:Europe/Zagreb
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20250330T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20251026T010000
END:STANDARD
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20260329T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20261025T010000
END:STANDARD
BEGIN:DAYLIGHT
TZOFFSETFROM:+0100
TZOFFSETTO:+0200
TZNAME:CEST
DTSTART:20270328T010000
END:DAYLIGHT
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0200
TZOFFSETTO:+0100
TZNAME:CET
DTSTART:20271031T010000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20260130
DTEND;VALUE=DATE:20260402
DTSTAMP:20260418T010013
CREATED:20260128T071404Z
LAST-MODIFIED:20260128T071404Z
UID:10000178-1769731200-1775087999@kulturnihorizont.com
SUMMARY:„Mato Kaić – svjetlopisi pod bosanskim nebom“
DESCRIPTION:Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno poziva sve Livnjake\, prijatelje Livna i zaljubljenike u fotografiju da se pridruže otvorenju izložbe „Mato Kaić – svjetlopisi pod bosanskim nebom“\, koje će se održati u petak\, 30. siječnja 2026. godine\, u 19 sati\, u Etnografskom muzeju Split. Ulaz na izložbu je slobodan. \nIzložba je posvećena Mati Kaiću\, prvom livanjskom fotoamateru s početka XX. stoljeća\, čiji radovi i danas\, deset godina nakon prve izložbe u Livnu (2015.)\, privlače veliku pozornost javnosti. Ovaj samozatajni intelektualac\, umjetnik\, gospodarstvenik i ratar fotoaparatom je zabilježio vrijedne prizore rodnoga kraja\, Kupreškoga polja\, Sinjske alke\, Splita i splitske luke te Rijeke Dubrovačke. \nKaićevi svjetlopisi istodobno imaju dokumentarnu i umjetničku vrijednost. Kroz njegove kadrove otkrivaju se priče o svakodnevnom životu\, zaboravljenim običajima\, ljudima i krajolicima jednoga prošlog vremena\, zbog čega je izložba zanimljiva posjetiteljima svih generacija. \nU vrijeme kada je Kaić stvarao\, fotografije su se snimale kamerom na staklene ploče\, s kojih su se naknadno razvijale na papir. Njegova sačuvana ostavština danas broji 377 negativa i pozitiva na staklenim pločama\, od kojih se 327 čuva u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica – Livno\, dok se preostalih 50 nalazi u obitelji Kaićeva rođaka Ive u Zagrebu. S obzirom na krhkost ovog medija\, pravo je čudo da su ploče sačuvane do danas. \nUz svjetlopise\, posjetitelji će imati priliku vidjeti i Kaićevu fotografsku opremu\, originalne staklene ploče\, kao i literaturu iz koje je crpio znanje o fotografiji i fotografiranju. \nZa sve one koji ne budu mogli prisustvovati otvorenju\, izložba će biti otvorena za posjetitelje do 1. travnja 2026. godine.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/mato-kaic-svjetlopisi-pod-bosanskim-nebom/
LOCATION:Etnografski muzej Split\, Iza Vestibula 4\, Split\, 21000\, Croatia (Local Name: Hrvatska)
CATEGORIES:Kalendar
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2026/01/623037404_1405044998080583_3649823148102991834_n-scaled-1.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20260225
DTEND;VALUE=DATE:20260226
DTSTAMP:20260418T010013
CREATED:20250225T200228Z
LAST-MODIFIED:20250225T200228Z
UID:10000105-1771977600-1772063999@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Gabrijel Jurkić (24. 3. 1886. - 25. 2. 1974.)
DESCRIPTION:Gabrijel Jurkić\, rođen je u Livnu\, 24. ožujka 1886. godine od oca Ante i majke Luce. Osnovnu školu završava u rodnom gradu i upisuje Trgovačku školu\, a zatim 1902. u Srednju tehničku školu u Sarajevu\, koju uskoro napušta da bi se posvetio slikarstvu. 1908/09. 1908/09. upisuje se na bečku likovnu akademiju\, gdje je odmah prebačen na četvrto godište općeg slikarskog odjela u klasu Aloisa Deluge. 1909/11. pohađa specijalku Kazimira Pochwalskog i izučava segment “Studij umjetnosti bosanske historije”. \nNakon bečkih studija vraća se u Sarajevo\, priprema prve samostalne izložbe (1911)\, u Sarajevu (Društveni dom) i Zagrebu (Umjetnički paviljon). Nakon gotovo pola stoljeća provedena u Sarajevu vraća se u Livno\, u skromni atelje franjevačkog samostana na Gorici\, gdje živi sa suprugom Štefom. Umro je 25. veljače 1974. godine i sahranjen je na groblju sv. Mihovila na Gorici – Livno\, \nO DJELU GABRIJELA JURKIĆA: \nOd početka Jurkićevo djelo je u kontinuitetu prožeto blagošću i poetičnošću njegove prirode\, iako ga najprije prikazuju kao “jednog od najvećih i najosebujnijih ličnosti čitavog perioda” (1911-21.)\, a zatim ga potiskuju na marginu kao “skromnog slikara svog kraja\, arhajske jednostavnosti gledanja”. Činjenica je da je Jurkić svojim djelom i osobnošću uvijek bio u suprotnosti sa strastvenošću i borbenošću avangarde. Slučajnost ili sudbina odredila je njegovo slikarsko školovanje u akademskom Beču. \nNjegovo prvo slikarsko razdoblje nakon studija ispunjeno je romantičarskim raspoloženjem\, inspiriran je krajolicima (Kod ovaca\, Marina I)\, a karakterizira ga i niz izvrsnih portreta gdje uspijeva duboko proniknuti u biće sebi dragih i bliskih ljudi i tako ih približiti i samom promatraču (Moja majka\, Fra Eugen). \nOd dvadesetih godina Jurkić se oslobađa akademskog usmjerenja\, postaje impresionistički slobodan\, koristi se poentilističkom tehnikom slikanja\, uvodi više svjetla na platno (kao da ga je oslobodio iz pukotine\, jer ono je od početka prisutno). Slika efekte svjetla i bijele boje (Impresija\, Snježna idila)\, otvarajući širok spektar boja (Dvije sestre u suncu). Kako je sam rekao dotaknuo je svijet koji nema granica. \nU svojoj možemo reći trećoj slikarskoj fazi\, Gabrijel slika bosanske krajolike\, uspijevajući dočarati atmosferu određenog trenutka\, na bezvremenski način. Religioznost u njegovom djelu odražava se upravo kroz slikanje prirode\, a ne kroz religijske motive. Njemu se priroda otvorila\, tražio je ljepotu\, dakle istinu i u tome je uspio. \nUtočište i mir nalazi u ateljeu franjevačkog samostana na Gorici. Tu umire i svoje slike oporučno ostavlja samostanu\, a time i samom gradu Livnu. Godine 1995\, u prostoriji FMGG-a otvorena je galerija sa stalnim postavom slika Gabrijela Jurkića\, prema odabiru Ivice Šiška\, akademskog slikara i profesora na ALU u Zagrebu\, uz podršku ministarstva za kulturu Republike Hrvatske. \nOsim stalnog postava slika Gabrijela Jurkića\, u prostorijama samostana izložene su uz Gabrijelove i slike starih majstora\, kao i suvremenih umjetnika (Fra A. Kaić\, I. Šeremet\, Lj. Lah\, I. Šiško\,…). \nNapomena: Jurkićeve crteže pogledati u Kalendaru sv. Ante\, Franjevačka provincija Bosna Srebrene\, godina I.-XX.\, Sarajevo 1926.-1945. i u Katoličkom svijetu 1932-1941.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/gabrijel-jurkic-24-3-1886-25-2-1974/2026-02-25/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/02/gabrijel-jurkic-1.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20260225
DTEND;VALUE=DATE:20260226
DTSTAMP:20260418T010013
CREATED:20250225T201505Z
LAST-MODIFIED:20250225T201505Z
UID:10000111-1771977600-1772063999@kulturnihorizont.com
SUMMARY:Mato Kaić (8. 10. 1885. - 25. 2. 1967.)
DESCRIPTION:Mato Kaić rođen je 8. listopada 1885. godine u uglednoj obitelji livanjskoga trgovca Ante Kaića. U rodnome Livnu stekao je osnovnu naobrazbu\, potom školovanje nastavlja u Nadbiskupskoj velikoj gimnaziji u Travniku (1896./1899). Nakon treće godine vraća se u Livno gdje uspješno završava četvrti razred Trgovačke škole šk. god. 1900./1901. \nFotografsku kameru nabavio je najkasnije 1902. godine u Beču i u ranoj mladosti se počinje baviti fotografijom. Najstarija sačuvana fotografija Kaićeva opusa datirana je upravo 1902. i čuva se u Arhivu Franjevačkoga samostana na Gorici. Od tada pa do očeve smrti 1913. nesputan obvezama i zanesen umjetnošću često putuje\, objektivom istražuje i snima dotad neviđene krajolike\, znalački ih bilježi kamerom i otima od zaborava. Upravo u tom razdoblju nastaju prekrasni\, sad već zaboravljeni prizori iz okolice Rijeke Dubrovačke (Sustjepana\, gradske luke …)\, Splite i splitske gradske luke\, Bačvica\, Peristila\, prizori s piljaricama na splitskom Voćnom trgu te Sinjske alke. K tomu treba dodati i mnoštvo urbanih i ruralnih livanjskih motiva i brojne portrete i autoportrete.\nNakon nagle očeve smrti krajem 1913. Kaić preuzima dio obiteljskih obveza i usmjerava interese na gospodarenje pilanom koju je unaprijedio suvremenom turbinom. Ni tada fotografiju ne zanemaruje\, naprotiv tada nastaju prekrasne fotografije Kupreškog i Livanjskog polja\, Malovana\, Rilića i usputnih krajobraza. Desetak godina kasnije\, kupovinom imanja uz rijeku Žabljak kraj Livna\, započinje treća Kaićeva životna faza. Na imanju se bavi voćarstvom i povrtlarstvom koristeći pritom suvremene tehnike navodnjavanja poznate u susjednim razvijenim zemljama onodobne Europe. Kaićeva postignuća u voćarstvu i povrtlarstvu polovinom tridesetih godina XX. st. bilježe splitski dnevnici kao što je Jadranski dnevnik (1934.\, 1935.)\, a Hrvatski glasnik\, 1940. zabilježio je da Kaić posjeduje lijep voćnjak do 600 voćaka. Neke od Kaićevih fotografija ovjekovječile su trenutke nastale na njegovu imanju kao npr. Berba graha na Matinu podu. Uz iznimnu folklornu i dokumentarističku vrijednost ovaj svjetlopis je s druge strane svojevrstan pečat Kaićeva fotografskog stvaralaštva. Prema riječima Kaićeve kćeri Vojislave to je posljednja fotografija koju je njezin otac snimio 1938. na svojem imanju u Žabljaku. Kaić je umro 25. veljače 1967. godine u 82. godini života. Pokopan je na groblju sv. Petra u Rapovinama kod Livna.\nAko je suditi prema baštinjenim fotografijama\, možemo reći da je\, poglavito u mlađim danima\, često putovao\, susretao mnoge ljude\, a s nekima je iz toga vremena ostao vezan trajnim prijateljstvom. Osobito je njegovao prijateljstvo s Gabrielom Jurkićem s kojim su ga vezali rodni grad\, rano djetinjstvo\, školske klupe i ljubav prema umjetnosti. \nKaićevu bogatu ostavštinu od 327 negativa\, pozitiva i djapozitiva na staklu darovala je 2007. Franjevačkome muzeju i galeriji Gorica – Livno njegova kći Vojislava Voja. Od tog broja 33 dijapozitiva su u boji. Ranijih godina Voja je svojem rođaku Ivi Kaiću darovala 50 očevih staklenih ploča\, koji je za potrebe izložbe ustupio digitalne zapise svih ploča i ostavio ih u trajno vlasništvo FMGG – Livno. Osim staklenih ploča u muzeju se čuva i Kaićeva kamera\, fotografska oprema i dio stručne literature. Sudeći prema sačuvanoj opremi i priboru te kompletima periodike o umijeću fotografiranja educirao se na izvorima.
URL:https://kulturnihorizont.com/event/mato-kaic-8-10-1885-25-2-1967/2026-02-25/
CATEGORIES:Znamenite osobe
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://kulturnihorizont.com/wp-content/uploads/2025/02/mato-kajic1905.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR