dr. fra Mihovil Sučić (26. 6. 1820. – 3. 3. 1865.)
Dr. fra Mihovil Sučić, krsnim imenom Stjepan, rođen je 26. lipnja 1820. godine
u Livnu od roditelja Petra Sučića i majke Ruže rođene Gelić iz Šujice. Osnovno
obrazovanje stekao je u Livnu. Budući da je izrazio želju postati svećenikom
redovnikom, upućen je u Fojnicu na dalje školovanje. Primljen je u novicijat 14. srpnja
1837. godine. Nakon završenog novicijata u Fojnici 1838. odlazi u Veneciju na
filozofsko-teološki studij. Za svećenika je zaređen 1843. godine.
Nakon završenog studija filozofije i teologije u Veneciji, fra Mihovil
tijekom 1845. godine dobiva dopuštenje crkvenih i redovničkih vlasti za studiranje
medicine i kirurgije u Padovi. Studij medicine i kirurgije završava 1851. godine.
Potom se vraća u Bosnu gdje se posebice posvećuje apostolatu medicine,
obavljajući medicinsku praksu karitativno, udruženo sa svojim franjevačkim
poslanjem. Tako je istodobno bio članom svekolikog franjevačkog bratstva, a i
članom univerzalnog liječničkog bratstva koje neprekinuto traje otkako se liječništvo
začelo, preko Hipokratove liječničke deontologije do današnjih dana.
Izgleda da se po povratku u Bosnu fra Mihovil uglavnom bavio liječništvom, a
manje pastoralnim radom. Jedan kroničar bilježi: “Teško je i pojmiti što sve morade
pretrpjeti u obavljanju liječničke službe dr. fra Mihovil. Nije bilo fijakera ni željeznica,
nego torbu s kirurškim instrumentima na rame i štap u ruke pa je tako obilazio sela i
gradove svuda svoju izvanrednu vještinu pokazujući. Bolesnik, čim bi čuo da dr. fra
Mijo hećim /kako su ga u narodu popularno zvali/ dolazi, odmah bi se sretnim osjetio,
znao je da mu dolazi vješti i ljubežljivi liječnik, koji ne traži svoju korist, nego jedino
ozdravljanje bolesnika”. O njegovom umijeću i savjesti pričalo se po Bosni.
Krajem veljače 1865. godine bi pozvan u Šujicu da pomogne pri porodu jednoj
muslimanki. Pomoć je bila djelotvorna, majka i dijete spašeni su. Ako je vjerovati
narodnoj predaji, fra Mihovil je tu pacijenticu porodio carskim rezom. Međutim, sati i
sati pješačenja, surova i nemilosrdna zima, te zdravlje koje je već bilo narušeno
učinili su svoje. Fra Mihovil je obolio od teške upale pluća i umro u Livnu 3. ožujka
1865. Imao je samo 45 godina.
Pokopan je na livanjskom groblju Gorica, a njegov velebni nadgrobni
spomenik podigoše livanjski franjevci tri godine nakon njegove smrti. Golemi kameni
blok, 3,5 m visok križ, sarkofag 3,80 dug i 1,5 m širok i 1,90 visok, dominira grobljem.
Na spomeniku piše: “Žertva ljubavi krstjanske, pade 3. ožujka 1865. V. C:O:
MIHOVIL SUČIĆ, rođen u Livnu, red S.O. FRANJE, naučitelj ljekarstva i ranarstva
dobi 45”. Nešto niže: “KOMU zafalna bratja redovnici zgroznim suzam staviše
spomenik ovaj 1868”. Ispod toga “Dovuče iz Žabljaka obitelj Ivana MIHALJEVIĆA iz
Zagoričana, spomocju obitelji Mate MIHALJEVIĆA iz Potočana na 28 volovah”.
Povijest liječništva u Bosni, uz ljekaruše kojima su se bavili bosanski franjevci,
obilježena je i likom fra Mihovila Sučića. Dr. fra Mihovil Sučić, liječnik i teolog, u svom
je liječničkom djelovanju primjenjivao suvremene metode liječenja, služio se
suvremenom medicinskom literaturom i instrumentarijem u izoliranim bosanskim
vrletima. Analizirajući njegovo liječničko djelovanje, može se reći da je fra Mihovil
Sučić, liječnik i kirurg, u bosansko-hercegovačkoj zdravstvenoj zaštiti načinio
prekretnicu, budući da je on zdravstvenu zaštitu podigao na znanstvenu razinu.
Unatoč teškim i nemirnim vremenima u kojima je živio i djelovao dr. fra Mihovil Sučić,
vremenima ispunjenim nepovjerenjem i podjelama, s jasnom granicom između
pojedinih naroda i vjera, on je istraživač koji je vođen radoznalošću, koji je spreman
na profesionalni izazov, koji se upušta u nove zahvate, koji liječi i pomaže svim
bolesnicima bez obzira na njihovu vjeru, spol ili socijalni status.
U livanjskom Franjevačkom muzeju i galeriji kao trajna i draga uspomena na
tog u svom poslu neumorna liječnika i kirurga čuvaju se: kožna torba sa zubarskim
instrumentima, apotekarskom vagom, žljebastom sondom, iglama za punkciju i
noževima; zatim kirurški instrumenti, anatomski atlas iz 1838. godine i 60 tomova
stručnih knjiga na latinskom i talijanskom jeziku.
